Pravoslavni vernici u Srbiji obeležiće danas Badnji dan i Badnje veče na liturgijama u hramovima Srpske pravoslavne crkve (SPC) koje najavljuju praznik rođenja Isusa Hrista, kao i tradicionalnim porodičnim okupljanjem za posnom večernjomtrpezom jer sa ovim praznicima ističu i poslednji sati božićnog posta.
Proslava Badnje večeri počinje službama bdenija i tradicionalnim paljenjem badnjaka u hramovima SPC kada se najavljuje praznik Rođenje Spasitelja, a u pravoslavne domove se unosi badnjak po kome je praznik i dobio ime i kome je crkva dala poseban smisao.
Svi običaji imaju smisao hrišćanskog zajedništva pa se smatra da se okupljeni oko badnjaka ljudi zagrevaju ljubavlju i slogom a njegovu svetlost unosi u mrak neznanja i praznoverja.
Posno za Badnji dan
Badnja večera je posna trpeza/posna, ali je trpeza bogata. Treba da obiluje jelom i pićem da bi i nova godina bila rodna i puna izobilja. Nekim jelima se pridavao poseban, magijski značaj, koja su i obavezna: med, beli luk (koji ima amajlijsko značenje), pasulj, kupus, riba, voće (orasi, lešnici, jabuke, suve šljive). Večera protiče u miru i tišini. U badnjedanskoj noći peče se božićna pečenica, namenjena sutrašnjem danu – Božiću.
Običaj sečenja badnjaka se vezuje za to što su vitlejemski pastiri, na znak Zvezde da se rodio Hristos Spasitelj, nasekli granja i poneli ga u pećinu da nalože vatru i ogreju Hrista i njegovu majku. Badnjak, dakle, predstavlja ono drvo koje je Josif založio u hladnoj pećini, kada se Hristos rodio. Badnjak, dalje, nagoveštava i drvo Krsta Hristovog.
Posipanje žitom na Badnji dan i Božić jeste sećanje na žito koje je Majka Božja, kada joj se rodio sin, bacala stoci koja je bila u štali da stoka ne bi grizla slamu na kojoj je Hrist ležao. Slama u domu se tumači kao sećanje na to da se Isus Hrist rodio na slami.