Vukašine, samo ti obavljaj tuđi posao

Obavezno pročitajte

Piše: B.M.Radovanov, kolumnista i analitičar

Osvrt na pojavu NVO objekata u srpskom društvu

- Advertisement -

Uz svo dužno poštovanje prema umetničko-kreativnom dostignuću i “instalacijama“ vanzemaljskog Druida i kauboja na duševnim livadama ove opustošene zemlje, prvo pitanje koje se nameće kada samo i pomislimo na kreaturu koja se odaziva na ime Dinko Sabahudin Gruhonjić, jeste pitanje: Koliko košta izdaja,nesretni Vukašine Milićeviću?

Provodeći detinjstvo, ranu i kasnu mladost u julovskom porodičnom hladu pod pinkovim zvezdicama, stekao je sve ono što stiču mladi neoliberali. Stekao je imidž zavodnika, pametnog i zanimljivog mladića, kasnije zavodljivog i veoma komunikativnog eruditu. Pored ovih trivijalnih karakteristika stekao je i bicepse i tricepse, za uličnu i akademsku borbu.

Vukašin Milićević – julovski kadar

Za borbu oko žena, muškaraca, novca, integralnog hleba sa tartufima i somuna prelivenim sa grčkim, ali samo grčkim devičanskim uljem. Ipak, najvažniji element ovog uzornog gradžanina i neoliberalnog vojnika jeste stečeni prezir prema običnoj raji, polusvetu, preterano pobožnim babama i prezir prema sopstvenom narodu, sa kojim je, eto, u jednom svom tripu, ipak poželeo da se spasava.


I,tako…Završi visoke škole i “posta popularan“!
Na slavu i čast svojih julovaca, žena, hlebova sa i bez kora, somuna i studenata koji ga vole.

Omiljen među njima, postao je omiljen i među drugovima i drugaricama, pravi buljukbaša, za sve i svakoga. A, ko nebi voleo tako lepog i mišićavog neoliberala,koji je kopita sakrio ispod mantije, ne bi li ućario koju godinu do nekog novog i boljeg tripa. I, tako…Postade i profesor i urednik crkvenog radija “Slovoljubve“ i osvoji sve talase i obale duševnog prostora beogradske čaršije…Čuo se, kaže baba Milojka, čak u Pinosavi, ali ga priprosta ništa nije razumela.Pričao je rečnikom onih koji treba da doću i od nas glupih i staromodnih preuzmu “krušnu mrvu“.Ipak, i baba ga je zavolela.

I kolege su ga jako volele i sada ga vole. Našao se u toplom krilu velikih Biskupa,sav pitom i prepametan. Migoljio se pod dlanovima Atanasija, Grigorija, Maksima i drugih autoriteta Crkve pre Korona virusa.

Voleo je, tako zavaljen u sigurnim krilima zaštitnika da sluša priče o jednom Dedi koji ništa ne zna. Ta priča je toliko zaiteresovala divnog Vukašina da je i sam počeo da je priča onima koji su se kasnije nalazili u njegovom krilu.

Studentima, drugovima, drugaricama i svima sa kojima je bio u kontaktu na razdaljini od pola rukohvata. I priča o Dedi neznalici se toliko raširila da su postojale i drugačije verzije. Te ima Deda oko sebe još nekih Deda koji ništa ne znaju, te nema, te Deda ide na put i ne vraća se, te ne ide… Sve su to ljudi slušali, a neljudi poželeli da koriče, ali pre toga da ukoriče samog Vukašina koji im je preneo te i takve priče, kao svoju žrtvu na oltar narodne i crkvene izdaje .
I tako…

Tragajući za smislom i izlazeći iz okvira običnog narodnog pastira(Bože sačuvaj,pa nije učio tolike škole da bude pastir),koji seljačinama seče kolače i osveštava vodicu, našao se na tragu velikih izazova i poželeo da bude još veći, još mišićaviji, još sitiji integralnih hlebova i još željniji devičankih maslina.

Njegov talenat prepoznale su razne Nevladine organizacije, think tank “klubovi“ i ostali “nezavisni“ akteri svih zlonamernih ogleda nad našim narodom, ne tvojim Vukašine, sećaš se da si programiran da prezireš običan svet.

Zaražen ideološkim virusom neoliberalizma postao je laka meta mrežne hobotnice i postao perjanica “Operacije Guliver“, a da pojma nije imao o tome. U operaciji baziranoj na efektima dekonstrukcije srpske Crkve probuđen je njegov militaristički duh koji je, preciznim neuro-lingvističkim programiranjem od strane mrežnih operatera na terenu, usmeren ka uništavanju poretka u kojem je bio samo jerej.

alt="Vukašin"

Priključen na “budžetsku liniju 481“ i kontaminiran kroz Soroševu mrežu nevidljivih koledža (Invisible College), postao je saborac Đakovcu i Džaltu(nisu likovi iz filmova za odrasle) i počeo da se ponaša kao “slon u kiosku“. I svi ga i danas vole samo ne Deda iz one priče i baba iz Pinosave kojoj neće da sveti vodicu…E,narode srpski, zar ne prepoznaješ genija Vukašina i njegove drugare…e,narode zatucani zar si tako brzo zaboravio Supermena, e,narode, narode…
I tako…

Svako ima pravo na svoje mišljenje, ali niko nema pravo na izdaju. Naročito se ne preporučuje izdaja vanzemaljaca…to nikako,nikako.Za tako nešto potreban je savet od ličnog “proksi“ operatera ili ličnog dilera.Na kraju, ali ne i poslednje, svi njegovi studenti i branitelji treba da dobiju odgovor od svog omiljenog profesora…“KAKO SI MI TI“, NESREĆNI VUKAŠINE?

Ostavite komentar

Najnovije objave

VLADIMIR PUTIN: Vukli su nas za nos, trebalo je ranije započeti dejstva u Ukrajini

Predsednik Rusije Vladimir Putin izjavio je da je jedino zbog čega bi moglo da se žali to što Rusija nije...

Još priča na sličnu temu