Vojna vežba: „DEFENDER EUROPE 20“ otkazana

Obavezno pročitajte

SAD, uz NATO, rutinski izvode vojne vežbe širom Evrope, posebno od ruske aneksije Krima 2014. godine – vežbe koje Rusija neizbežno osuđuje kao destabilizujuće.

Prema navodima “Spoljnopolitičkog instituta za istaživanje“ vežba „Defender Europe-20“ tek je počela da privlači povećanu pažnju zapadnih medija kada je otkazana zbog tekuće pandemije COVID-19. Otkazan je i čitav niz vežbi povezanih sa „Defender Europe-20“, uključujući „Dynamic Front“, „Saber Strike“ i „Swift Response“. Iako se planirana vežba neće održati, ono što znamo o njoj već nam može reći dosta toga o američkoj posvećenosti odbrani Baltika, kao i o dilemi vezanoj za odbrambenu politiku, koja i dalje pogađa NATO u regionu Baltičkog mora.

- Advertisement -

Vežbe je trebalo da vodi USAREUR

Do sada poznati detalji o „Defender Europe-20“ otkrivaju da bi vežbom rukovodilo Vojno odeljenje, a pod vođstvom američke Vojske Evrope (USAREUR). Njegova svrha bila bi kako vežba, tako i pokazivanje sposobnosti američke vojske da brzo razmesti čitavu diviziju – ne samo iz kontinentalnih delova SAD-a u Evropu preko holandskih luka, već i dalje kroz celu Evropu skroz do Poljske i baltičkih zemalja. Iako je USAREUR tokom poslednjih nekoliko godina vežbao i demonstrirao sposobnost raspoređivanja i rotacije brigada na kontinentalnom nivou, preseljenje čitave divizije podrazumeva znatno više poteškoća i veoma se razlikuje od američkih vojnih operacija na u Iraku, koje su bile samo na nivou razmeštanja brigada.

Američka vojska već́ 25 godina nije vodila ili vežbala divizijske operacije u Evropi, ali sada aktivno razmatra i planira povratak ovom naprednom nivou operacija kao odgovor Rusiji. Sjedinjene Države su čak  planirale da izvedu vežbe „prisilnog ulaska“ putem vazdušnih napada sa 82. vazduhoplovnom divizijom kao deo vežbe „Defender Europe-20“. To ukazuje da trenutno razmišljanje američke vojske obuhvata hipotetičku mogućnost borbe za povratak u baltičke zemlje.

Sajber aktivnosti usmerene prema Rusiji

Kontekst koji pridaje značaj sada otkazanoj vežbi su neminovno upitne izjave američkog predsednika Donalda Trampa u vezi sa NATO-om i Rusijom. Mnogo je toga već napisano o Trampovoj politici – ili barem njegovim političkim izjavama – koje su u protekle tri godine preokupirale evropske članice NATO-a. Oni su takođe uticali na aktivnosti koje se tiču izveštavanja od strane Ministarstva odbrane, posebno vezanih za sajber aktivnosti usmerene protiv Rusije – uglavnom podsticanjem Ministarstva odbrane da minimizira obelodanjivanje operativnih detalja. Ostavka sekretara odbrane, generala Džejmsa Metisa, u decembru 2018. godine, koji je često bio okarakterisan kao „jedina odrasla osoba u sobi“, takođe je povećala zabrinutost zbog potencijalnih budućih Trampovih odluka vezanih za odbrambenu politiku.

Uprkos neizvesnosti o Trampovoj politici prema NATO-u i Rusiji, vojne vežbe su važno sredstvo za odmeravanje posvećenosti odbrani. Vežbe spadaju među najvažnije pokazatelje vojne ozbiljnosti, jer su čak i mali detalji vojnih operacija od vitalnog značaja za uspeh tih operacija, uključujući i logističke detalje. Vojne operacije se oslanjaju ne samo na lokalnu infrastrukturu, već́ i na razumevanje lokalne infrastrukture. Vežbe pomažu u razvijanju ovog razumevanja. Koliki je kapacitet putne i železničke infrastrukture? Koliku težinu mogu da nose bitni mostovi, da li su dovoljno snažni da izdrže tešku oklopnu brigadu koja prelazi sa suprotne strane reke? Ukoliko brigada ne može lako preći, to utiče na sprovođenje narednih operacija.

alt="Defender"
Foto: https://shape.nato.int/ Defender Europe 20

Vežbe takođe obezbeđuju da vojska poseduje odgovarajuće kadrovsko i institucionalno logističko znanje da ostvari i održi značajno kretanje vojske. NATO je jednom godišnje u periodu između 1967. i 1993. godine sprovodio kampanju za vežbu „Reforger“ (povratak snaga u Nemačku) radi konstantne i dosledne vežbe, koja je osigurala da američka vojska razume kako brzo i lako rasporediti pojačanja iz SAD-u Evropi u slučaju sovjetske invazije. Sva potrebna institucionalna znanja i ekspertize već su postojala – kako bi jedinice došle do istočnih morskih luka SAD-a, preko kojih bi prešli Atlantik; u koje luke bi se iskrcali; kako bi se preselili iz tih luka dublje u Evropu; itd. Ako bi se usput dogodio neki ozbiljan pogrešan korak, prva linija fronta bi neizbežno patila.

Defender Europe-20 najveća vojna vežba

Od nestanka „Reforger“-a 1993. godine, NATO, generalno, i američka vojska Evrope, konkretnije, postepeno su izgubili ne samo to institucionalno znanje, već u nekim slučajevima čak i logističku sposobnost da zaista naprave slične razmeštaje. „Defender Europe-20“, kao najveća vežba razmeštanja američkih snaga u Evropi od „Reforger“-a, predstavljao bi veliki pokušaj da se povrati institucionalno znanje o tome kako sprovesti takve razmeštaje u Evropi, kao i testiranje lokalne infrastrukture.

Ovaj logistički aspekt „Defender Europe-20“ bio bi od vitalnog značaja. Sugerisano je da je logistika ultimativno konvencionalno sredstvo odvraćanja. Ako logistički kapaciteti za raspoređivanje i primenu sile ne postoje, samim tim ne postoji pretnja da se ta sila primeni, i po definiciji, i nijedan protivnik neće moći da bude odvraćen od napada.

Foto: Američke trupe NATO snaga

Pored samog ispitivanja lokalne infrastrukture, „Defender Europe-20“ je, na sreću, takođe podstakao dalji razvoj te infrastrukture u iščekivanju vežbe. Litvanija je započela izgradnju nove železničke pruge od Viljnusa do područja za treniranje Pabrade na istoku Litvanije, ogranka postojeće železničke pruge od Viljnusa do Letonije, sa namerom da je dovrši na vreme za vežbe. Poljska je takođe aktivno i ambiciozno razvijala svoju infrastrukturu kako bi se prilagodila povećanom američkom vojnom prisustvu, poput „Defender Europe-20“, i drugim sličnim vežbama.

Zašto je Nato snagama bitna ova vežba?

Iako sada otkazana, „Defender Europe-20“ ukazuje na to da američka vojska aktivno razmišlja o odbrani baltičkih država, aktivno se priprema i namerava da bude spremna da reaguje ukoliko se ukaže potreba za tim. Uprkos otkazivanju, i dalje je glavni i praktični znak američke posvećenosti baltičkoj odbrani, bez obzira na ono što bi potencijalno moglo da proizađe iz Trampovog Tvitter naloga. Bio je to – i trebalo bi da bude i dalje – podsticaj za baltičke države, kao i Poljsku, da troše više sredstava na infrastrukturu kako bi se mogle smestiti snage američke vojske i NATO-a i omogućiti im efikasno kretanje – a time i smeštaj i kretanje sličnih prijateljskih snaga koje bi mogle stići za vreme neželjenih i nepredviđenih događaja.

Druga strana medalje kada su ove pripreme u pitanju je dilema odbrambene politike sa kojom se NATO suočava od 2014. godine. Osnova ove dileme je da odvraćanje nije linearna akcija i da bi potencijalna smetnja – Rusija – prvo morala shvati da je to što NATO čini u Evropi zapravo odvraćanje. Međutim, ne postoje spoljni pokazatelji da Rusija to shvata, već umesto toga sve NATO-ove akcije Rusiji izgledaju kao u najmanju ruku destabilizujuće – ako ne i potpuno agresivne – akcije protiv Rusije.

Dilema je: da li delovati tako što ćete trenutno vojno ojačati Baltik ili biti u stanju ojačati ga u slučaju rata i na taj način izazvati neku neželjenu rusku reakciju koja prevazilazi opseg onoga što NATO očekuje u odvraćanju ili ne učiniti ništa, i kockati se u potpunosti, računajući na toleranciju Rusije u regionu Baltičkog mora i kredibilitet NATO-a kao potpuno odbrambenog vojnog saveza.

Rusija odgovara na DEFENDER 20

Rusija je već́ počela da odgovara na „Defender Europe-20“. Kao odgovor na koncentraciju NATO-ve vojne moći u regionu, do 2020. godine planira da rasporedi čitavu motorizovanu pešadijsku diviziju u svojoj kalinjingradskoj eksklavi, iako je trenutna NATO-ova vojna snaga u regionu i sada inferiorna u odnosu na rusku. Trenutno je nejasno može li otkazivanje vežbi i COVID-19 uticati na ovo razmeštanje. Pre toga, u Kalinjingradu je Rusija raspoređivala samo tri manevarske brigade sa određenim brojem artiljerijskih brigada u podršci, kojima je komandovao štab korpusa.

Dodavanje čitave divizije tamošnjim snagama značajno bi povećalo ruske vojne kapacitete u eksklavi i omogućilo bi ruskim snagama u eksklavi mogućnost vođenja samostalnih vojnih operacija, bez potrebe za dodatnim pojačanjima od Rusije.

Baltičke zemlje zadovoljne

Dobra vest za baltičke zemlje – takođe i za kredibilitet NATO-a kao saveza – je da američka vojska, u najmanju ruku, ozbiljno shvata svoju obavezu odbrane Baltika i aktivno razmišlja o problemima sa kojima bi bila suočena operacijom na Baltičkoj sceni. Nakon što se trenutna pandemija prevaziđe, i baltičke države i američka vojska Evrope bi trebalo da rade na ponovnom aktiviranju vežbe „Defender Europe-20“ i svih vežbi koje su s njom povezane. Posvećenost možda postoji, ali institucionalno znanje za sada ne postoji. Međutim, odgovor Rusije pokazuje da dilema NATO-ove odbrambene politike na Baltiku ostaje i dalje živa, zdrava i aktivna.

Pratite: Naša Borba kanal na YouTube

Čak i dok na praktične načine sledi cilj jačanja kredibiliteta alijanse prema kolektivnoj odbrani, NATO ne bi smeo da daje sebi za pravo da veruje da sa Rusijom postoji odnos odvraćanja, jer izgleda da Rusija ne veruje (ili bar izgleda kao da ne veruje) da NATO praktikuje odvraćanje uopšte. Politika je ispravna, ali posledice te politike nisu blage i benigne, već́ u potpunosti zavise od toga kako, suštinski sumnjičava, Rusija reaguje.

Ostavite komentar

Najnovije objave

VLADIMIR PUTIN: Vukli su nas za nos, trebalo je ranije započeti dejstva u Ukrajini

Predsednik Rusije Vladimir Putin izjavio je da je jedino zbog čega bi moglo da se žali to što Rusija nije...

Još priča na sličnu temu