TRIFKOVIĆ: Ako Vučić prizna Kosovo, Srbija će se suočiti sa novim zahtevima!

Obavezno pročitajte

Ministar inostranih poslova i dijaspore separatističkog Kosova Meliza Haradinaj-Stubla i ministar za Evropu i inostrane poslove Albanije Gent Cakaj 4 decembra primili su za vreme zajedničkog sastanka u Prištini predstavnike albanskih političkih partija u „Preševskoj dolini“. Posle sastanka, odgovarajući na pitanja novinara o mogućem učešću predstavnika takozvane Preševske doline u pregovorima o „normalizaciji odnosa“ između Beograda i Prištine, Haradinaj-Stubla je odgovorila da će to pitanje rešavati premijer takozvanog Kosova. Mogu li srpske vlasti pristati na uključivanje prestavnika „preševskih“ Albanaca u pregovore o Kosovu?

Teško je proceniti na šta bi srpske vlasti pristale, na šta ne, pošto je najveći problem to što za vlasti u Srbiji ne postoji crvena linija. To je sasvim jasno Albancima koji stalno uvećavaju svoje zahteve. Glavni razlog zbog kog kosovski problem još uvek nije rešen su upravo maksimalistički zahtevi Albanaca.

Dosadašnje pregovore je karakterisalo kontinuirano povlačenje Srbije pod zahtevima Albanaca na štetu državnih i nacionalnih interesa Srbije.

- Advertisement -

Jasno je da Albanci čitave pregovore vode uz podršku SAD koje su glavni pokrovitelji takozvane kosovske nezavisnosti. Sve što su do sada postigli postigli su zahvaljujući tome. Zbog toga me ne bi iznenadilo da i ovakve zahteve o prisjedinjavanju Albanaca sa juga Srbije, iznose u dogovoru sa Vašingtonom.

Primetno je da su u poslednje vreme učestale provokacije Albanaca. Pored ovakvih zahteva imali smo i slučaj da je albanski poslanik u Parlamentu Srbije, Šaip Kamberi, doneo albansku zastavu.

Mnogo veći problem od provokacija sa albanske strane je izostanak reakcija državnnih organa Srbije. Zvanična Srbija već dugi niz godina ignoriše ovakve probleme i ni ne pokušava da ih rešava. Zbog toga su Albanci stekli još veći ucenjivački kapacitet.

Mislim da u ovoj sadašnjoj fazi srpske vlasti neće na to pristati, ali Albanci svakako takve zahteve ističu strateški. Dakle ukoliko protivno Ustavu i Rezoluciji 1244 vlasti Srbije potpišu takozvani sveobuhvatni sporazum o normalizaciji odnosa sa Prištinom, pod izgovorom da žele trajni mir (što stalno ističu) problem sa etničkim separatizmom Albanaca, kao i terorizmom, neće biti rešen.

Znači li to nameru albanskih vlasti i separatističkih vlasti u Prištini da aktualizuju problem tri opštine na jugu Centralne Srbije – Preševo, Medveđa i Bujanovac, koje su pominjane ranije u planovima za takozvanu razmenu teritorija između Srba i Albanaca?

Za Albance planovi o prisjedinjenju juga Srbije-Kosovu i Metohiji, neće biti ukinuti. S obzirom na to da plan Vučića i Tačija o takozvanoj razmeni teritorija nije dobio spoljnu podršku zapadnih sila (posebno se Nemačka tome protivi), on je stavljen ad akta ali to ne znači da su Albanci odustali od namere da nastave dalje svoje separatističko delovanje.

Ono će biti nastavljeno čak i ukoliko bude postignut nekakav dugoročni dogovor između Beograda i Prištine. Rešavanje ovog problema mora da ima sasvim drugačiji pristup koji podrazumeva reakciju instutucija države i poštovanje zakona. Otvoreno propagiranje separatizma je protivzakonito. Na teritoriji Preševske doline odavno postoji problem sa albanskim separatizmom kao i sa terorizmom koji je posebno bio aktivan 1999/2000 kada je teroristička organizacija Oslobodilačka vojska Preševa, Bujanovca i Medveđe vršila kontinuirane napade na srpsku policiju.

Albanci vrlo aktivno lobiraju za svoje interese svuda gde mogu dok Srbija beži od toga da pokrene bilo kakvu inicijativu. Recimo za Srbiju bi bilo važno da problem sa albanskim separatizmom i terorizmom rešava kroz međunarodnu borbu protiv terorizma. Tome treba dodati i borbu za suzbijanje trgovine narkoticima kao i trgovine ljudima. To su sve tokovi u koje su Albanci uključeni.

Ukoliko država Srbija uporno ignoriše probleme i ne poteže pitanje zaštite ustavnih i zakonskih odredbi, jasno je da će dolaziti do jačanja problema separatizma.

Takođe za vreme sastanka bilo je govora o sporazumu o zajedničkom političkom delovanju Albanaca „Preševske doline“ protiv „pasivizacije adresa u Medveđi“. Šta se po vama krije iza ovog sporazuma, naročito ako se zna da u Medveđi albanci ne čine većinu stanovnika? Zašto je Albancima bitna opština Medveđa?

U Medveđi živi mali broj Albanaca (maksimalno 7% od ukupnog broja stanovnika ove opštine), međutim oni i ovu opštinu uključili u svoje planove o Velikoj Albaniji. Prisetimo se da se Albanci nisu libili ni da spomenu Niš koji je najveći grad na jugu Srbije u kontekstu njihovih osvajačkih planova.

Koliko sam upućena u opštini Medveđa postoji veliki broj fiktivno prijavljenih Albanaca, koji ne žive na toj teritoriji. Ono što je specifično to je da se broj Albanaca smanjuje i na Kosovu i Metohiji zbog toga što oni odlaze da rade u Zapadnu Evropu, ali zapadni zvaničnici (pa i srpska vlast) uvek spoljminju brojku od 1,5 do 2 miliona Albanaca koj žive na Kosovu i Meothiji. Realan broj Albanaca koji žive na teritoriji južne srpske pokrajine nije veći od 800 hiljada. Nekome odgovara da se igra podacima i brojkama i da na osnovu projektovanih odnosno željenih podataka ispunjava zacrtane planove.

Iza ovog sporazuma se krije potreba da se na državno rukovodstvo Srbije vrši dalji pritisak. Mislim da oko toga nema sumnje. Albanske vlasti koordinisano deluju u cilju ostvarivanja svojih ciljeva i za to imaju podršku većine zapadnih zemalja.

Ostavite komentar

Najnovije objave

VLADIMIR PUTIN: Vukli su nas za nos, trebalo je ranije započeti dejstva u Ukrajini

Predsednik Rusije Vladimir Putin izjavio je da je jedino zbog čega bi moglo da se žali to što Rusija nije...

Još priča na sličnu temu