16.8 C
Belgrade
četvrtak, 23 septembra, 2021

SRBI I HRVATSKI ZAVJET ili HRVATSKA ANTI-IKONA

NAJČITANIJE

- Advertisement -
Alt="Vili Brant"
Ikonična scena – Vili Brant (1913. – 1992.), kleči pred spomenikom ustanku Jevreja iz Varšavskog geta.

SRBI I HRVATSKI ZAVJET ili HRVATSKA ANTI-IKONA

U vrijeme kada je nastala ova ikonična fotografija – a to je bilo 07.12.1970, Vili Brant je bio kancelar Zapadne Njemačke (bio je to u periodu 1969. – 1974.). Tada je bilo proteklo otprilike 25 godina od neuspjelog ustanka u Varšavskom getu, ustanka Jevreja koji su pokušali da sa oružjem u ruci spasu svoje gole živote i živote svojih najmilijih od njemačkog nacističkog režima, pokušavši da iskoriste predznake rasula njemačke okupacione vlasti u Poljskoj pred nezadrživim prodorom sovjetskih armija.

- Advertisement -

Nisu uspjeli.

Njemačka je uspjela da slomi njihov ustanak, a većina Jevreja je poginula ili kasnije ubijena u koncentracionim logorima.

Djete iz kolone

Međutim, malobrojni preživjeli poljski Jevreji i njihovi potomci, dočekali su da nekih 25 godina kasnije jedan kancelar Njemačke, njihove države-krvnice iz Drugog svjetkog rata, dođe i KLEKNE (što nije bilo predviđeno nikakvim protokolom) pred spomenikom ustanicima, i da im na taj način, u ime njemačkog naroda čiji je najviši predstavnik bio, iskaže poštovanje i kajanje za ono što im je Njemačka nekih 25 godina ranije učinila. 

- Advertisement -

Vili Brant je na taj način, simbolički barem pokušao da razbije nešto što možemo nazvati „njemačkom anti-ikonom“ u tkanju svjetske i evropske istorije, i da na mjesto te nakazne – ali u svakom slučaju zaslužene slike – zasluži da postavi neku drugačiju sliku.

Zamislite međutim da je na pomenutu 25-godišnjicu Njemačka SLAVILA POBJEDU nad jevrejskim ustanicima iz Varšave i uspjeh u rješavanju „Jevrejskog pitanja“, i da je na tu proslavu došao neki visoki predstavnik poljskih Jevreja!

Naravno, u takvom slučaju je to nezamislivo, i to iz dva razloga; kao prvo – Njemačka je PORAŽENA u Drugom svetskom ratu pa nije moguće da slavi bilo kakvu pobedu svoga oružja, a još manje takvu gnusobu kakva je genocid nad Jevrejima, a drugi razlog je nacionalni konsenzus samih Jevreja koji – čak ako hipotetički i ne bi mogli da spriječe Njemačku da slavi svoj zločin nad njima, NIKADA NE BI PRISTALI DA U TAKVOM SLAVLJU UČESTVUJU.

Međutim, nešto južnije od Varšave, na 25-godišnjicu „Oluje“ – posljednjeg čina jednog drugog genocida, genocida koji je Hrvatska počinila nad Srbima, jedna ljudska fekalija će stažirati u ulozi „predstavnika Srba“ na vampirskom piru moderne fašističke Hrvatske u Kninu. Znamo dobro o kome je riječ – to je bivši Srbin, sada rasrbljeni otpadnik, Boris Milošević, koji se za ovakav čin bez presedana, da slavi uništenje naroda od koga potiče u zločinačkoj državi čiji je „dužnosnik“ odlučio iz njemu znanih konkretnih razloga.

No, njegove razloge u opštem smislu nije teško razumjeti – iskušenje kome je bio izložen – bilo da je negativno (pritisak) bilo da je pozitivno (nuđenje raznih povoljnosti) u jednom trenutku je postalo preteško za njegova pleća, i on mu se predao. Možda će iz te prljave transakcije nešto i zaraditi za sebe, ali će učinak svakako biti težak i negativan za srpski narod i srpske ideale i interese u cjelini.

SRBI I HRVATSKI ZAVJET ili HRVATSKA ANTI-IKONA 1
Djete iz kolone

Međutim, nijedan „Srbin iz Hrvatske“ suštinski NE MOŽE imati nikakvo opravdanje niti razumijevanje za podlijeganje bilo kakvom negativnom pritisku – jer u slučaju da mu je život u Hrvatskoj neizdrživ, on može potražiti drugačiji život u Republici Srpskoj ili u Srbiji, gdje će mu barem sa tog aspekta – života kao Srbina – biti neuporedivo lakše nego u Hrvatskoj.

Tako da ostaju jedino razlozi „pozitivnih iskušenja“ što nas dovodi na teren da ima „Srba“ koji misle da im se za njihovo „srpstvo“ mora platiti, da od njega moraju profitirati; ako toga nema – neće se gaditi ni hrvatstva – odnosno da budemo precizniji – neće im smetati ni da glume Srbe, ali u interesu hrvatstva. Koliko je to odvratno samo po sebi, ne treba da trošim riječi.

Hrvatska i dalje igra svoju staru igru; igra je prljavo, uporno i dosljedno. Sada se nalazi u fazi šminkanja svog lica, prljavog od zločina, pred svijetom; ona to čini jer misli da je pobijedila i riješila „srpsko pitanje“.. Ne pitam se odakle joj smjelost, drskost ili bestidnost za nešto takvo, jer je odgovor na to pitanje odavno dao Jovan Dučić. Ne pitam ni zbog čega neki bivši ili slučajni Srbi u tome učestvuju – otpadnika je bilo uvijek.

Pitam samo – ODAKLE JOJ MOGUĆNOST?

Reći ću vam. 

Mi smo joj je dali.

Mi, odnosno naši, jugoslovenskom idejom kretenizovani preci. Oni su dva puta spasili Hrvate i Hrvatsku od poraza u velikim ratovima i od posljedica koje je ta nakazna državolika tvorevina morala da pretrpi zbog sveg zla koja je nanijela – najviše opet nama, Srbima. Dva puta smo se dakle, „igrali Boga“ i spriječili „kosmičku karmu“ koju je Hrvatska bila sama sebi podarila, stajući uvijek na stranu zla u svjetskoj politici, da se izvrši i ostvari.

To stajanje na strani zla u evropskoj istoriji, još od vremena kada su u vjerskim ratovima u XVII vijeku ubijali nejač po srednjoj Evropi – to je HRVATSKI ZAVJET U ISTORIJI, ono što za sva vremena definiše njihovu ulogu u njoj, i njih kao narod i državu.

A mi Srbi?

Odbijali smo i u velikoj mjeri još uvijek odbijamo da to vidimo i priznamo.

A šta smo dobili zauzvrat?

Šta, osim potvrde tog njihovog zavjeta, iznova i iznova, kao pečata ispisanog našom krvlju? Krvlju naše srpske djece, pobijene u desetinama hiljada u paklu fašističke Hrvatske iz ’40-ih godina XX veka, u Mačvi u Prvom svetskom ratu; u bombardovanju Petrovačke ceste, kako u vrijeme NDH, tako i neposredno nakon „Oluje“ koju će slaviti ona gnjida, Boris Milošević?

Alt="Srbi"
Zločin koji još traje – oluja

Zar taj zločinački pečat nije arhetip Hrvatske, njena anti-ikona, ugrađena kao praktično nepromenjiva slika u tkanje istorije? Ko smo mi da pred tom slikom zatvaramo oči? Ko smo mi da pokušavamo da je promijenimo, da od naroda i države nepokajanog zločina, pokušavamo da napravimo „braću“ ili barem „normalan narod“ – kada oni sami to neće?!

Prije će biti da oni među Srbima, koji nastupaju sa apsurdne pozicije „dosta je bilo sukoba, rata i ubijanja, treba nam mir“, zapravo NAS POKUŠAVAJU DA UBACE, UMJESTO HRVATA, U NJIHOVU ANTI-IKONU, kao da smo mi, Srbi, narod koji je izvršio genocid nad njima, njih etnički počistio sa svoje teritorije, kao da mi otimamo njihovo naslijeđe, istoriju, jezik i kulturu, i sve ostalo!

Koliko treba biti glup pa da, ako si Srbin, pristaneš da budeš dio jednog takvog igrokaza?

Ili – koliko treba biti bestidan, pa da opet – ako si Srbin – u tome učestvuješ, iako znaš da to znači upravo to – skrivanje hrvatske anti-ikone, i ubacivanje u nju – Srba?!

Istorija svih naroda svjedoči da su bazične odrednice nešto što se jako teško, a u praksi skoro nikada i ne mijenja. Kada se i promijeni, mijenja se postepeno i gotovo isključivo od boljeg ka gorem, slijedeći tokove propadanja i raspadanja.

Suštinske „revolucije“ u pozitivnom smjeru su nevjerovatno rijetke i nikada se ne dešavaju bez nekog veoma dubokog i visokog smisla i bez natprirodne intervencije – ja se lično mogu sjetiti jedino Zavjeta između Jevreja i Boga pod vođstvom Mojsijevim, ohristovljenja Jermena u vrijeme kralja Tiridata III, Rusa pod knezom Vladimirom, i stupanja našeg, srpskog naroda u red hrišćanskih nacija i zaključivanja Otadžbinskog zavjeta sa samim Bogom, u vrijeme Stefana Nemanje i Sv. Save.

Da li su za jednu ovakvu suštinsku i pozitivnu revoluciju sposobni Hrvati?

Mislite li da zaslužuju jedan takav dar?

Mislite li da zaslužuju da njihova anti-ikona u istoriji bude zamijenjena ikonom od zlata, kakva je recimo naša?

Skoro da vas, koji čitate ove redove, mogu čuti. – Ne, ne mislim ni ja. Hrvati su to što su, i nemojmo šminkati njihovu anti-ikonu. Nemojmo im dozvoliti da je sakriju tako što će postrojiti nas da je zaklonimo.

Alt="Srbi"
Da se nikad ne zaboravi

A, kako se njihova uloga izvijesno neće izmijeniti, oni će i u nekom narednom svjetskom sukobu stati na stranu zla. Kada to zlo bude poraženo – SRBI, NEMOJMO IH I PO TREĆI PUT SPAŠAVATI, i nemojmo im dozvoliti da ponovo sa strane zla, pređu na stranu moći.

Neka propadnu, zajedno sa zlom koje su izabrali, kao njegova anti-ikona.

A sa njima i oni naši bivši sunarodnici koji su im služili.

04.08.2020.

- Advertisement -
SourceFacebook
- Advertisement -

Srodni članci

Ostavite komentar

Najnovije vesti