Hrvatica ili Srpkinja
“Da sam juče umro, ne bi znao”, prave su reči kojima se može započeti ovaj tekst, jer do odlaska Miloševića na proslavu zločinačke Oluje, javnost u Srbiji bi ostala uskraćenaza saznanje da među hrvatskim domobranitelja ima i Srba, Srba- Srbomrzaca.
Otkrivamo pismo srpkinje napisano još 2016. godine kojim, ona daje podršku nekanonskoj Hrvatskoj Paravoslavnoj crkvi, ali ističe kako Srbi u Hrvatskoj imaju veća prava od Hrvata.
“To je nedopustivo! Na groblju nas dočeka pravoslavni pop koji ne dopušta da vojska uđe na groblje na posljednji ispraćaj hrvatskog branitelja i da se ispale posmrtni plotuni. Mi smo se borili pod hrvatskim barjakom i nitko nam nema pravo to oduzeti. Zaslužili smo da se dostojanstveno pokopamo kako to i priliči hrvatskom branitelju”, ovim reči rekla je u svojoj ispovesti, anonimna žena, koja je u sukobima na prostorima nekadašnje Jugoslavije, iako Srpkinja, odlučila da bude dobrovoljac u hrvatskim redovima.
Kako prenosi hrvatski portal Dnevno.hr, ona nije jedina, pre nje je to učinio njen “ratni drug”, takođe Srbin, Predrag Mišić, takođe domobranitelj, a ove ispovesti i pisma koji su oni napisali upućeni su nekadašnjoj predsednici Hrvatske, Kolindi Grabar-Kitarović.
Pismo koje vam prenosimo u celosti izražava podršku, nekanonskoj Hrvatskoj Pravoslavnoj Crkvi, a želi da objasni predsednici, ko je u stvari taj Pupovac.
“Ovim pismom želim dati punu podršku Andriji Skuliću za otvaranje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj… Inače sam pravoslavne vjeroispovijesti, dragovoljka sam Domovinskoga rata i hrvatski ratni vojni invalid. Majka sam dva sina …
1991. godine stavila sam se na raspolaganje u obrani Hrvatske jer Hrvatska je moja Domovina, ja druge nemam. Tu živim od svoje 18-te godine ….
Vlastita me se obitelj odrekla radi sudjelovanje u Domovinskom ratu, ali bila sam spremna na to. Trenutno se liječim od karcinoma unazad tri godine …..
Naša prava u Hrvatskoj nisu ugrožena, čak imamo možda i veća prava nego Hrvati u svojoj državi. Ovo što dotični Pupovac govori, da su nam prava umanjena i da smo ugroženi, to je čista laž! On svojim političkim istupima stvara razdor i zavadu između dva naroda. Mene Pupovac ne može zastupati bez mog pitanja i znanja jer ovakvim postupcima ugrožava i nas manjinu koja mirno i dostojanstveno živi u Hrvatskoj. Nikad mu nisam dala glas niti ću mu dati! On gleda svoje interese a ne interese naroda …..
Također, što se tiče ćirilice u Hrvatskoj koju hoće nasilno uvesti u Vukovar i ostale hrvatske gradove, ja sam protiv toga jer rane su friške i teško da će se zaboraviti do kraja života. Radi njega mi se suočavamo s velikim problemima. Dosta je više njegovog manipuliranja! Mi kao manjina u Hrvatskoj poštujemo zakone Republike Hrvatske. Tu živimo, imamo obitelj i to nam je naš dom! On ne može odlučivati umjesto nas! Narod mora odlučivati tko će ga zastupati i tko će ga voditi.
Također sam za otvaranje Hrvatske pravoslavne crkve jer se suočavamo s problemom kad branitelj pravoslavne vjeroispovijesti premine, srpska pravoslavna crkva ne dozvoljava da se pokopamo sa svim vojnim počastima i ne dozvoljavaju da se stavi hrvatski barjak preko lijesa koji na kraju ide našim obiteljima.
To je nedopustivo! Na groblju nas dočeka pravoslavni pop koji ne dozvoljava da vojska uđe na groblje na posljednji ispraćaj hrvatskog branitelja i da se ispale posmrtni plotuni. Mi smo se borili pod hrvatskim barjakom i nitko nam nema pravo to oduzeti.
Zaslužili smo da se dostojanstveno pokopamo kako to i priliči za hrvatskog branitelja. Mnogo toga se mora promijeniti. Trebamo živjeti u miru… Oba naroda. Da se ne stvaraju više napetosti između nas jer mnogo je branitelja pravoslavne vjeroispovijesti koji su se borili za Hrvatsku i koji su položili svoje živote za Hrvatsku.”
