PROFESOR IZ HRVATSKE ŠOKIRAO: Lagali su, borba protiv korone opasnija od virusa!

Obavezno pročitajte

Gotovo dva meseca bilo je potrebno da jednolična i jednoumna strategija ekspertnih vlada širom Evrope postane upitna. Čini se da je buka ratnih pokliča u borbi protiv nevidljivog viralnog neprijatelja uplašila deo razumnih ljudi, koji su, stoga, čekali zrelije vrieme da se konačno jave i progovore o promašaju veka.

Zvuči gotovo neshvatljivo da su sve preduzete mere, testiranja, samoizolacije, policijski karantini, te gušenja privrede i društvenog života , zapravo, uzaludna. Prema mišljenju upućenih pojedinaca, sasvim je moguće da je nametnuta kontrola i inhibicija države nepotrebna i štetna zdravstvena politika.

- Advertisement -

Pandemija panike i neznanja ili virusa?


Sve su učestaliji istupi vrhunskih naučnika koji epidemiju uzrokovanu koronavirusom COVID-19 smatraju naduvanim balonom, pandemijom panike, a preduzete mere ad-hoc kriznih štabova vide kao autodestrukciju države i kolektivno samoubistvo. Tako, na primer, Džon Ionaidis, profesor medicine, javnog zdravlja i statistike na poznatim univerzitetu Stanford i Tufts, podseća da se većina današnjih odluka za sprečavanje epidemije donosi bez razumevanja, bez uvida u podatke i bez naučnog opravdanja:

„Nijedna zemlja nema pouzdane podatke o prisutnosti virusa u reprezentativnom nasumičnom uzorku opšte populacije. Zbog ograničenih podataka i uvida, procene o smrtnosti i broju inficiranih od virus su besmislene. To znači da ne znamo s kolikom pogreškom merimo zaražene – je li to faktor 3 ili 300?“

alt="virusa"
Foto: ćelija napadnuta korona virusom

Naučni debakl

On smatra da su službeni podaci o mortalitetu od 3,4 posto, proizvedeni u prostorijama Svetske zdravstvene organizacije, stvorili horor i paniku, iako je ta brojka sasvim neuverljiva: „Pacijenti koji se testiraju na koronavirus većinom su oni s težim simptomima i lošim kliničkim ishodom. Ta pogreška u selekciji ispitanika biće s vremenom sve veća.“ Ioanidis tvrdi da mortalitet nove viroze iznosi između 0,05 i 1 posto, što odgovara prosečnom sezonskom gripu, pa kaže: „S takvom stopom smrtnosti, samoizolacija svieta s potencijalno ogromnim društvenim i finansijskim posledicama je potpuno iracionalna. To je kao kad slona napadne mačka. Frustrirani slon, želeći da izbegne mačku, slučajno se strmoglavi niz liticu i pogine“.

Stanfordski ekspert vrlo je kritičan prema represivnim merama socijalne distance i samoizolacije, jer nije poznato koliko dugo takva blokada može da traje bez teških oštećenja ekonomije, društva i mentalnog zdravlja: „Moguće su nepredvidljive evolucijske reakcije, finansijske krize, politički nemiri, svađe među ljudima, ratovi i raspad društvenog tkiva“. Njegov temeljni prigovor je taj što se zdravstvene mere i političke odluke ne donose na temelju podataka i činjenica, pa takav scenarij naziva naučnim fijaskom.

„Lek ne sme biti opasniji od bolesti“


S Ioanidisom se slaže David Katz, američki lekar i osnivač Istraživačkog centra prevencije na elitnom Univerzitetu Jejl. Autor je poznate izjave, objavljene nedavno u Njujork Tajms-u, da je „borba protiv koronavirusa opasnija od same bolesti“. On se protivi ratnoj retorici medicinskog establišmenta, objavi totalnog rata protiv virusa, te policijskim upadima u svakodnevnicu: „Zabrinut sam zbog posledica na socijalni život i javno zdravlje, koje će izazvati potpuno ukidanje normalnog života – zatvaranje škola i privatnog sektora , zabrana okupljanja. Posledice mogu biti dugotrajne i kobne, mnogo teže nego što je zdravstvena cena viroze.“

Prema Katzu, jedina razumna samoizolacija odnosi se na starije ljude i hronične bolesnike, koji su u ovoj epidemiji locirani kao ugrožena skupina. Svi ostali koji su prisiljeni na samoizolaciju, kolateralna su žrtva nepotrebnog, neselektivnog i neefikasnog pristupa prevenciji. Katzovo zabrinjavajuće pitanje je jednostavno – koji su to kriteriji za prekid represivnih mera: „Kada će biti sigurno da se deca vrate u školu? Kada će biti sigurno posetiti bolesnike u bolnici? Postoje mnogi mogući odgovori, ali najverovatniji je – mi to ne znamo.“ Nametnute mere Katz naziva proizvoljnima, paničnim procedurama koje nisu naučno utemeljene.

Previše medicine


O preteranim reakcijama evropskih vlada i o javnozdravstvenoj politici koja se provodi bez naučnog opravdanja, govori Peter Gocše, danski profesor medicine i osnivač vrlo važne „Cochrane“ kolaboracije: „Da Kinezi nisu uveli opsežna testiranja koronavirusa, mi bismo živeli bez restrikcija i ne bismo previše brinuli o pojavi smrtnih slučajeva, koje viđamo svake zime. Ovako imamo paniku i mantru koja glasi – držimo razmak“.

Gocše smatra da je osnovni problem taj da niko neće biti odgovoran za preduzimanje ovakvih drakonskih mera: „Upravo bi suprotno bilo kada bi vlasti činile premalo. Stoga političari i radnici u javnom zdravstvu čine mnogo više nego što je potrebno.“ To je zapravo lukav manevar i nepobediva pozicija upravnika krizom. Kada virus popusti, bez obzira kada i bez obzira na preduzete mere, sve pohvale će ići na račun onih koji su uveli strogi režim. Takva situacija Gocšea podseća na priču o tigru i rogu: „Zašto duvaš u rog?“ „Da preplašim tigra!“ „Pa nema ovde tigrova!“ „Eto, vidiš!“

Glasovi razuma protiv paralize društva

Protiv besmislene paralize društva nedavno su se oglasili Majkl Osterholm, američki profesor infektologije na univerzitetu u Minesoti, Frank Ulrih Montgomeri, nemački radiolog, predsednik nemačkog medicinskog udruženja i predsedavajući Svetskog medicinskog udruženja (WMA), Petro Varnaza, švajcarski profesor infektologije iz kliničke bolnice u St. Gallenu, Joram Las, izraelski lekar i bivši ministar zdravstva u Izraelu, Džoel Ketner, kanadski profesor javnog zdravstva na univerzitetu Manitoba i bivši direktor Međunarodnog centra za infektivne bolesti… Suharit Bakhdi nemački profesor virologije na univezitetu Johan Gutenberg u Maincu, te predstavnik Instituta za medicinsku mikrobiologiju i higijenu, nazvao je pandemiju običnom histerijom, a njegov je intervju odmah postao viralan.

Primera ima mnogo više, a ovaj je izbor dovoljan kao upozorenje da postoji drukčija interpretacija priče o pandemiji. S vremenom trajanja nepodnošljive represije, broj akademskih i političkih protivnika karantina biće sve veći.

Naučnici-lešinari

Prikazana razmišljanja možda nisu konačna istina, ali ona pokazuju da razumne rasprave o pandemiji sve donedavno – nije bilo. Zapadna se civilizacija, u egocentričnom strahu suočavanja sa smrću, dragovoljno prepustila monopolu i monologu medicinsko-političkog establišmenta. Krizni štabovi, poput centralnih komiteta, postali su vlasnici istine i svih rešenja. Kako bi stekla utisak stručnosti, ekspertna vlada se okružila dvorskim naučnicima. U mnogim evropskim državama, pa tako i kod nas, pojavljuju se naučnici sateliti koji zajedno s vlastodršcima udaraju u ratne bubnjeve, savetuju, prete, upozoravaju, objašnjavaju, plaše i očekuju, poput lešinara, svojih pet minuta nakon poraza virusa.

Srećom, postoji i druga optika, drugi ljudi, drugo mišljenje. Važno je da se čuje naučna manjina, jer nauka ne trpi demokratiju. Ignorisati ili ismejavati mišljenje vrhunskih naučnika vrsta je stručne i moralne nepismenosti. Takav stav otkriva strah i nemir zbog preispitivanja dogmi, ili, pak, skriva ideološke i finansijske interese. Stoga je važno da preduzete mere i politike javnog zdravlja izgube titulu neupitnog, kako bi viralna lakrdija što kraće trajala.

Valerije Vrček je redovni profesor u trajnom zvanju i predsednik Zavoda za organsku hemiju na Farmaceutsko-biohemijskom fakultetu u Zagrebu

Ostavite komentar

Najnovije objave

VLADIMIR PUTIN: Vukli su nas za nos, trebalo je ranije započeti dejstva u Ukrajini

Predsednik Rusije Vladimir Putin izjavio je da je jedino zbog čega bi moglo da se žali to što Rusija nije...

Još priča na sličnu temu