NEMAČKI STRUČNJAK: O epidemiji virusa korona ili „Car je go!“

Obavezno pročitajte

Nemački stručnjak ogolio pandemiju

Nedostaje nam trezven pogled na sve ovo, gde bi se npr. reklo: „A po čemu ste videli da je virus opasan?“, „A kako je bilo ranije?“, „Zar isto ovako nije bilo i prošle godine?“
Hteo bih nešto da kažem o epidemiji virusa korona koja navodno postoji
, izjasnio se nemački stručnjak.

Mislio sam da će ova gungula proći, ali je ona toliko narasla i proširila se da bismo morali razmotriti šta se dešava.

- Advertisement -

Radio sam kao lekar u ordinaciji, bio upravnik Doma zdravlja, imao sopstveni sistem za posmatranje i analizu oboljenja od gripa, posmatrajući u svom mestu – gde živi oko 150.000 stanovnika – koliko ljudi se razboli.

Svake godine širom sveta neprestano se javljaju novi virusi – pošto se sami virusi moraju menjati, jer ako bi se ponovo javili isti, naš odbrambeni sistem bi ih prepoznao i ne bismo se od njih mogli razboleti.

Virus se, dakle, ne bi mogao razmnožavati ako se ne bi menjao. Zato svake godine imamo nove varijacije virusa. Postoji oko stotinu različitih tipova virusa, i oni se neprestano menjaju. Tako stoje stvari. Dosad skoro da nismo obraćali pažnju koji tip virusa izaziva grip, ili bolest prehlade, nazovite kako hoćete.

Postojala su, međutim, višegodišnja istraživanja u Glazgovu, gde se pomoću tada postojećih testova – nisu, dakle, vršena istraživanja svih stotinu vrsta virusa, nego samo onih za koje su postojali testovi – posmatralo osam ili deset raznih virusa, među kojima su uvek bili i virusi korona.

nemački,

Od 2005. do 2013. posmatrano je koji se virusi javljaju kao izvori akutnih respiratornih infekcija. Šareni stubovi su pojedini virusi kao izvori. Zelenom su označeni virusi korona, koji su se uvek javljali u nalazima, svake godine.

Njihovo učešće je obično 7-15%, ili 5-14% – postoji neznatno odstupanje od godine do godine. Normalno je, dakle, da značajan udeo uvek čine i virusi korona.

Šta se sada desilo? U Kini, u gradu Vuhanu, nalazi se najveća bezbednosna laboratorija za viruse. Tu dakle postoji veliki broj specijalista i ljudi koji se po ceo dan bave samo time. Vuhan je veliki grad, s jedanaest miliona stanovnika, velikim bolnicama, velikim odeljenjima intenzivne nege, uvek ima ljudi na respiratorima, s upalom pluća, verovatno na stotine.

Manji broj ljudi, ispod pedeset, ispitivali su na viruse, potom u laboratoriji posmatrali njihovu ribonukleinsku kiselinu i našli novu vrstu. To im je upalo u oči. Kad virusolog pronađe tako nešto, unese podatak u veliku bazu podataka dostupnu širom sveta.

Tako su u Berlinu upoređivali ove podatke s postojećim u pokušaju da razviju test za ovu navodno novu varijantu. Doktor Drosten (Drosten, direktor Instituta za virusologiju na klinici Šarite u Berlinu, nap. Stanja stvari) dostavio je protokol Svetskoj zdravstvenoj organizaciji i test je ekspresno odobren. U normalnim okolnostima test predstavlja medicinski proizvod za kog je neophodna provera, dakle vrlo precizna kontrola onog što taj test zapravo govori, onog što zapravo meri.

Interni nemački test

To je bio interni nemački test razvijen na klinici Šarite, ali pošto nije postojao zvanično potvrđen test, a svuda je vladala panika, odlučeno je da se taj test koristi širom sveta. Dr Drosten ga je stavio na raspolaganje.

Virusolozi naravno ne mogu proceniti je li virus opasan ili ne – mogu reći da je drukčiji od ostalih, imamo ili nemamo test i slično. „Ali je li u pitanju nešto opasno, gospodine Drosten?“ Kako on da zna? To se može utvrditi samo na osnovu dodatnih epidemioloških podataka, tj. posmatranjem razvoja bolesti – npr. koliko ljudima treba da ozdrave i da li je stepen smrtnosti veći nego ranije. Za procenu je, dakle, od najvećeg značaja poređenje s podacima od ranijih godina i podaci o smrtnosti – koliko je ljudi umrlo od virusne bolesti.

Ako istražujete npr. virus korona, možete pretraživati na celokupnom stanovništvu i verovatno ćete utvrditi da između osam i deset odsto celokupnog stanovništva imaju neki virus na sebi. Ako, pak, pogledate podatke iz lekarske prakse, utvrdićete, naravno, znatno više pozitivnih slučajeva. Ako potom odete u bolnicu i uzmete uzorak, naći ćete još više ljudi zaraženih koronom.

Dakle, zavisno od uzorka na kom ispitujete – obične ljude, ljude u čekaonicama u ordinaciji, ljude na klinici, ili to radite na teško bolesnim ljudima, na samrti, na intenzivnoj nezi – za očekivati je da ćete uvek naći između sedam i petnaest odsto ljudi koji imaju virus korona. Da li je, pak, uzrok smrti virus korona ili nešto drugo, ne može se utvrditi pomoću ovih testova.

Dakle, kad sad (kraj marta, nap. Stanja stvari) javljaju iz Italije da „svi poumiraše“, voleo bih da znam gde je vršeno testiranje. Gde je tih par dostupnih testova korišćeno? Ako su korišćeni u bolnici kod smrtno bolesnih ljudi, naravno da stopa smrtnosti od korone raste jer prosto tako deluje.

Prilikom sezonske akutne respiratorne bolesti – poznate kao grip – obično imamo stopu smrtnosti od 0,1 odsto, što je zapravo gornja granica. Znači da svake zime od hiljadu ljudi koji dobiju grip umre jedan čovek. Sad bi valjalo da uporedimo da li od korone umire više ili manje ljudi.

Recimo da npr. u Nemačkoj umre 20.000-30.000 ljudi više usled ovog gripa nego inače (što se naziva povećanom smrtnošću). Dosad znamo da između pet i četrnaest odsto – recimo deset odsto, radi jednostavnijeg računanja – svih respiratornih virusa čine virusi korona, nemački stručnjak zaključuje.

Pretpostavimo da su prošle godine u bolnicama svi teško bolesni ljudi testirani na virus korona (što se naravno nije desilo). Morali bismo računati da dve do tri hiljade ljudi koji umru od respiratornih problema na sebi imaju i virus korona. A od tih brojki smo i dalje daleko.

Nemački pulmolog o kineskoj vladi

Očigledno da su virusolozi napravili nešto zanimljivo i time ostavili veoma jak utisak i na kinesku vladu, koja je to dala na sva zvona, čime je sve iznenada prevazišlo okvire virusa i steklo veliku političku težinu.

Odjednom je po aerodromima instalirana tehnika za prepoznavanje lica i merenje temperature, a u Kini merač temperature reguliše čak i saobraćaj na ulicama. Sve je postalo pitanje od međunarodnog značaja i uključili su se političari, od kojih se očekivalo da zauzmu stav. Oni su loptu prebacili virusolozima, od kojih je sve i poteklo, a ovi su rekli da je u pitanju važna stvar, da mogu napraviti testove i ponudili se da se upriliči nešto slično onom u Kini.

U stručnim krugovima isplela se mreža informacija i mišljenja, a politika se obratila tim krugovima, od kojih je sve i počelo, i došlo je do simbioze. To je dovelo do situacije da su političari postali važni i koriste to da određuju kome treba dati pomoć, kakve se vanredne mere moraju doneti, šta se mora zabraniti, ko mora u karantin… Sve to izvedeno je iz te simbioze.

To znači da će kritičarima sada biti veoma teško da kažu „Stani malo, pa problem uopšte ne postoji!“

Sve me podseća na bajku o carevom novom odelu, koji nije imao odeće na sebi, ali je samo dete reklo „Pa car je go!“ Svi dvorski podrepaši, koji pitaju vladu za mišljenje jer sami nemaju niti mogu imati pojma, bili su saučesnici u svemu i podilazili vlasti.

Na isti način političarima podilaze i mnogi naučnici – oni koji žele da postanu politički bitni da bi obezbedili novac za svoje ustanove. Potom naučnici koji idu u korak s mejnstrimom i žele svoj deo kolača: „I mi vam možemo pomoći!“ „Imamo tu i tu aplikaciju…“, „Imamo taj i taj softver…“ Ima ih mnogo koji kažu „I mi hoćemo da pomognemo!“, želeći da tako zarade novac i postanu važni.

Ali nedostaje nam trezven pogled na sve ovo, gde bi se npr. reklo: „A po čemu ste videli da je virus opasan?“, „A kako je bilo ranije?“, „Zar isto ovako nije bilo i prošle godine?“, „Je li ovo uopšte nešto novo?“ To nam nedostaje.

A car je zaista go, nemački stručnjak je povdukao na kraju izlaganja na ju tjubu.

Ostavite komentar

Najnovije objave

VLADIMIR PUTIN: Vukli su nas za nos, trebalo je ranije započeti dejstva u Ukrajini

Predsednik Rusije Vladimir Putin izjavio je da je jedino zbog čega bi moglo da se žali to što Rusija nije...

Još priča na sličnu temu