Molitva i Hrišćanstvo
Isusova molitva je ubedljivo najbitnija molitva u pravoslavnoj tradiciji, ona koju mora da zna svaki čovek koji sebe smatra pravoslavnim hrišćaninom.
Ona je kratka umna molitva, u vidu formule, koja se posebno ceni u Pravoslavnoj crkvi, u toj meri da se tretira kao „srž i zenica pravoslavlja“.
Nema važnije od nje i ona glasi:
– Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj mene grešnog.
Njom su se učili brojni naraštaji, o njoj se diskutovalo tokom cele istorije Crkve.
Tajna njene moći leži u ponavljanju i na taj se način koristi u ličnoj asketskoj praksi monaha i isposnika širom pravoslavnog sveta.
Ona je, tvrdi se, osnovni metod kojim oni koji se mole otvaraju svoje srce Bogu zbog čega se naziva i Molitvom srca; veruje se da je upravo to ta molitva koju apostol Pavle zagovara u Novom zavetu kao „neprestanu molitvu“, premda nauka smatra da je nastala u egipatskim pustinjama u 5. veku i da je tek postepeno na Istoku stekla ovu važnost koju ima danas.
Međutim, ovako duboko zalaženje duhovnici obično ne savetuju običnim ljudima, bez pomoći nekoga ko je već u tome vešt i iskusan.
Predanje kaže da će ona zaštititi vaš dom i ukućane od svake nesreće, pa je valja izgovarati svaki dan.