MRTVI ČEKAJU DA IH OSVETIMO: Ovo su sve žrtve režima Aleksandar Vučića!

Obavezno pročitajte

Na nišanu

Žrtve Aleksandra Vučića i njegovog kartela čekaju da ih osvetimo

I mrtvi se otimaju

Koliko je leševa ostalo iz Aleksandra Vučića i njegovog kartela? I da li će se njihova smrt ikada razjasniti, a inspirator i izvršioci privesti pravdi. Njihove porodice čekaju taj dan I mrtvi “stoje u redu“ i otimaju se, tražeći da saznaju šta im se desilo.

Milovan Brkić

- Advertisement -

Telo pevačice „Granda“ Jelene Marjanović pronađeno je 3. aprila 2016. godine, u kanalu u beogradskom naselju Borča.

Vučić: Ubica Jelene Marjanović biće uhapšen u narednih 48 sati

Tadašnji premijer Srbije Aleksandar Vučić izjavio je 20. aprila 2016. da će ubica pevačice Jelene Marjanović biti uhapšen u narednih 48 sati. Dakle, u ponedeljak, čim prođe glasanje na nedeljnim izborima za parlament, predsednika, lokalne izbore…

„Ono što mogu da kažem je da će ubica biti uhapšen u narednih 48 sati“, izjavio je Vučić u odgovarajući na pitanje da li je upućen u istragu ubistva pevačice.

Obećanje, ludom radovanje.

Umesto hapšenja, ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović započeo je sumanutu potragu za “nestalom Tijanom Jurić, iz Subotice“. Sve je bilo smišljeno da se skrene pažnja sa ubistva pevačice. I ako su iste večeri kriminalistički policajci iz PU Subotica pronašli telo, tako što su išli za tragom njenog mobilnog telefona, otkrili su i lice čiji telefon je bio u njenoj blizini. Hapšenje njenog ubice mesara odlagano je nekoliko dana, a sumanuti ministar Stefanović je držao javnost u nadi da je 15. godišnja devojčica Tijana u Mađarskoj, da je pobegla od kuće. Sve je to rađeno da se sa ubistva Jelene skrene pažnja, jer je ubica bio važan čovek SNS-a. Vučić je prijateljima objasnio da je reč o njegovom kumu.

Istraga za ubistvo pevačice Jelene Krsmanović trajala je 15 meseci, nakon čega je, zbog sumnje da je suprugu mučki nasmrt pretukao, uhapšen njen suprug Zoran Marjanović.

Suprug pevačice, koja je pre tačno pet godina, u naselju Crvenka u Borči do smrti udarana u teme, uhapšen je 15. septembra 2017. godine, tačno 15 meseci od ubistva. Priveden je po izlasku iz rijalitija, zbog sumnje da je on bio taj koji je izvršio ovaj stravičan zločin.

Odmah po privođenju njemu je određen pritvor u kojem je proveo nepunih 10 meseci, a za to vreme odigravala se prava pravosudna drama između Višeg javnog tužilaštva i sudova.

Odlukom Apelacionog suda u Beogradu ukinut je pritvor Zoranu Marjanoviću, osumnjičenom za ubistvo supruge Jelene pre više od dve godine.

Apelacioni sud je usvojio žalbe Marjanovićevih branilaca i preinačio rešenje Višeg suda kojim mu je pritvor bio produžen do 25. juna za do 30 dana.

Marjanović je u pritvoru bio od 15. septembra prošle godine.

U obrazloženju odluke o ukidanju pritvora, veće Apelacionog suda je zaključilo da u spisama krivičnog predmeta ne postoje ni indicije da je Marjanović izvršio optužujuće krivično delo, kao nijedan materijalni dokaz koji bih ga sa njim povezao.

Više javno tužilaštvo u Beogradu je inače nakon dopune istrage, podiglo novu optužnicu protiv Zorana Marjanovića kojom ga tereti za svirepo ubistvo supruge Jelene na nasipu u Borči 2. aprila 2016. godine.

I novom optužnicom Marjanović se tereti za isto krivično delo – teško ubistvo za koje je zaprećena kazna od 10 do 40 godina zatvora.

Na saslušanju u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu, Marjanović je negirao da je ubio suprugu.

Viša tužiteljka Nataša Krivokapić prvi put za medije je rekla: „Ponosna sam na optužnicu za ubistvo Jelene Marjanović“, izjavila je ona za dnevni list Blic 29.04.2019.

„Slučaj oštećene Jelene Marjanović je veoma složen krivični predmet koji su pratile brojne neistine. Međutim, i u tako specifičnim uslovima tužilac je prikupio dovoljno dokaza za podizanje optužnice koju smo nedavno prosledili sudu“, kaže za „Blic“ Nataša Krivokapić, viši javni tužilac u Beogradu, u svom prvom intervjuu za medije. Nije rekla da je optužnica pet puta ukidana, kako od veća Višeg suda u Beogradu, tako i od veća Apelacionog suda.

U medijima se često pojavljuju špekulacije o ubici, a policijski izvori ukazuju na Nikolu Petrovića, Vučićevog kuma.

Ponosna tužiteljka Nataša Krivokapić još nije dočekala osuđujuću presudu, a čini se i da neće biti na tom mestu, kada pravi ubica bude osuđen. Uprkos Velikoj propagandi laži, koja je satanizovala Zorana Marjanovića, sudska veća nisu podlegla pritiscima, jer su sudski veštaci isključivali mogućnost da je on umešan u ovog nedelo. Zna to i tužiteljka Krivokapić, a zna se ko je njoj punio džepove da istragu usmeri u pogrešnom pravcu.

Kakva je uloga i odgovornost Vučića u ovom slučaju? Velika, jer je njegova reč oslobodila, za sada, Jeleninog ubicu!

U Hercegovačkoj ulici su 24. aprila 2016. godine, u izbornoj noći, srušeni objekti privatnih vlasnika koji su vodili sporove sa državom. Vučiću se žurilo da očisti kvart da bi mogao da zida svoj vilajet na Savi – Beograd na vodi. Imao je orgomnu količinu novca koji je morao da opere.

Ko je rušio u Savamali? – pitanje koje punih pet godina ostaje bez odgovora.

Javnost i dalje ne zna ko je naložio nelegalno rušenje privatnih objekata u Hercegovačkoj ulici, niti ko su ljudi sa fantomkama koji su to naređenje izvršili.

Istraga o ovom slučaju do danas nije zvanično otvorena.

Od priče koja umalo da ne dospe do medija, „slučaj Hercegovačka“ dospeo je u rezoluciju Evropskog parlamenta o Srbiji i postao kamen u cipeli – kako vlasti, tako i projekta od „nacionalnog značaja“, Beograda na vodi.

Sve je počelo objavama na društvenim mrežama.

Šta se dogodilo?

U izbornoj noći 24. aprila 2016. godine, grupa maskiranih muškaraca blokirala je Hercegovačku ulicu i bagerima srušila objekte privatnih firmi Iskra, Transport peroni i restorana Sava ekspres.

Tri dana kasnije, muzičar i svedok događaja Miloš Đorđević, ispričao je za televiziju N1 da je te noći svirao u Savamali. Nakon nastupa otišao je do automobila na parkingu u Hercegovačkoj i počeo da pakuje opremu.

Tada su mu prišla trojica muškaraca u fantomkama.

„Izvukli su me iz auta, rekli da ćutim i spustim glavu dole. Pomislio sam da kradu auto. Međutim, pitali su me odmah za telefon i uzeli mi celu torbicu u kojoj mi je bila lična karta“, rekao je tada Đorđević.

Objasnio je i da je raširenih ruku i nogu stajao sat vremena, a da je pored njega u istom položaju bio radnik obezbeđenja koga su „malo više maltretirali“, kao i da veruje da je tu bilo još ljudi.

„Posle nekog vremena su rekli da možemo da spustimo ruke, da sačekamo još neko vreme i da onda možemo da odemo. Kada sam krenuo, Hercegovačku ulicu su zatvorili sa dva kamiona“, rekao je Đorđević.

Dodao je i da slučaj nije prijavio policiji, jer je u blizini Hercegovačke video dva policajca „koji se šetaju okolo“.

Sličnu priču za N1 ispričao je i radnik obezbeđenja u Hercegovačkoj, koji je rekao da su ga ljudi u fantomkama vezali.

„Tu su me izveli, vezali, oduzeli telefon. Imali su palice i maske i samo trče po krugu. Bilo je njih 30, kao vojnička četa“, svedočio je tada čuvar.

Kako su reagovale institucije?

U prvi mah, zvaničnici grada Beograda negirali su svaku vezu sa rušenjem.

„Ni grad Beograd, ni bilo koja institucija grada nisu učestvovali u rušenju objekata u Savamali niti imaju veze sa tim“, rekao je Siniša Mali, koji je u to vreme bio gradonačelnik Beograda.

Mali je dodao da je na tom mestu planirana izgradnja Beograda na vodi.

„Niko fantomke nije video, a što je još čudnije niko nije prijavio slučaj policiji“, izjavio je predsednik skupštine grada, Nikola Nikodijević.

Funkcioneri vlasti su redom pozivali nadležne organe da utvrde šta se dogodilo, ali istraga do danas nije završena.

Što je tišina u institucijama bila glasnija, to su novinari više istraživali priču.

Već početkom maja 2016. godine u slučaj se uključila kancelarija Zaštitnika građana koju je tada vodio Saša Janković.

Janković je ubrzo objavio izveštaj u kom piše da je te noći „policija odbila da izađe na teren i uskratila građanima zaštitu“ i da je takvo naređenje policiji stiglo „sa vrha“.

U izveštaju ombudsmana piše da je više desetina ljudi u crnim uniformama i fantomkama „preuzela faktičku vlast nad delom Beograda“, kao i da su mašinama preprečili prilaz ulici i uz primenu sile srušili objekte, dok su crni automobili sa prekrivenim registarskim tablicama „patrolirali“ Savamalom

„Oni su pretnjom i primenom fizičke sile, drsko i nasilnički, izvlačili građane iz objekata i automobila, oduzimali im telefone i ograničavali kretanje“, navodi se u izveštaju.

U dokumentu piše i da su građani kasnije zvali policiju, ali da su dobili odgovor da je „sa vrha“ stiglo naređenje da se ovim slučajem bavi Komunalna policija, iako to nije u njenoj nadležnosti.

Objavljen je i transkript snimljenog razgovora građana i dežurne policijske službe koji potvrđuje da je policija odbila da postupa po pozivima građana.

Ove navode demantovali su i ministar policije Nebojša Stefanović i Aleksandar Vučić, koji je tada bio premijer.

Vučić je početkom maja negirao da su državni i gradski organi imali bilo kakvu ulogu u dešavanjima u Hercegovačkoj.

„Ako mene pitate, ja mislim da onaj ko bi to uradio, a da je želeo da uradi bilo ko iz vlasti, da je taj kompletni idiot, jer je to trebalo da uradi u po bela dana, jer su u pitanju bespravni objekti, koji su ružno izgledali i od kojih su korist imali samo oni čiji su bili“, rekao je tada Vučić.

Desetak dana nakon rušenja, gradske službe naredile su čišćenje terena. Pošto je mesto počišćeno pre policijskog uviđaja, deo građana ovu akciju je video kao uklanjanje dokaza.

Slobodan Tanasković (1958 – 2016), čuvar objekata u Hercegovačkoj koji je bio svedok noćnog rušenja i kog su maskirani napadači vezali, oduzeli mu mobilni telefon i lična dokumenta, preminuo je 25. maja te godine, popodne na VMA, potvrdio je Vladimir Marković, vlasnik objekta firme „Transport peroni“, koji je takođe srušen.

On navodi da je Tanasković bio zaposlen u agenciji koja je obezbeđivala između ostalih i njegov objekat.

Zvanični nalaz o Tanaskovićevoj smrti nije nikada saopšten, ali je izvesno da je ovaj pedesetosmogodišnjak bio izložen nasilju u noći rušenja u Savamali. O tome je dao i izjavu policiji.

„U noći rušenja on je vezivan od strane maskiranih i lica opremljenih sa bejzbol palicama. Nakon što su ga onesposobili oduzeli su mu mobilni telefon, pa su potom pristupili sa mehanizacijom i rušili objekte na toj lokaciji. To je sve trajalo oko dva sata. Posle tog vremena su ga odvezali i vratili mu mobilni telefon. On je o tome dao izjavu policiji, a njegove reči su u krivičnoj prijavi koju smo podneli. On je ispričao policiji kako se sve dogodilo, da su mu pretili da ćuti, govorili mu ‘gledaj dole’ i slično.“, rekao nam je Marković.

Ovim povodom oglasio se i poverenik za zaštitu informacija od javnog značaja Rodoljub Šabić. Navodi da je u nedelju 22. maja primio mejl jednog od ljudi čija imovina je uništena u noćnoj akciji 25.aprila. Kako je Šabić napisao u svom blogu na stranici B92, uz napomenu kako se „nadam se da je samo moja paranoja“, u mejlu je pisalo:

„Čuvaru iz firme za obezbeđenje koji je one noći bio vezan od ljudi sa fantomkama, S.T., pozlilo je pre nekoliko noći i hitna pomoć ga je prenela na VMA uz komentar da je predinfarktno stanje. Na VMA je zadržan i još uvek je tamo. Kasnije je prebačen sa kardiologije jer su navodno u pitanju upetljana creva, ali poslednji izveštaj koji smo dobili od njegovog kolege iz agencije koji ga je posetio je da su tom jadnom čoveku na VMA, zbog psihičkih problema, vezane i ruke i noge!“

Šabić nastavlja da je u sredu 25. maja od istog čoveka dobio još jedan mejl, te navodi njegovu sadržinu:

„Upravo sam obavešten da je S.T. preminuo juče na VMA. Vlasnik agencije kaže da ga je juče posetio na VMA i da je čovek i dalje bio vezanih ruku i nogu.“

Šabić zaključuje: „Ne znam baš ništa pouzdano o okolnostima i uzrocima smrti nesrećnog S.T. Očekujem i nadam se da će informacije o tome biti saopštene bez odlaganja.“

Nesrećni čuvar je po nalogu ministra zdravlja prebačen na neuropsihijatriju, gde su ga umrli. Lončar je specijlista za ubistva u bolnicama. Nedavno ga je žestoko optužio pariski Le Monde, jedan o najuglednijih evropskih listova, kao ubicu koji je ubijao za zemunski klan, pa ga je i Vučić angažovao za taj posao. Kao lekar Urgentnog centra dr Lončar je svojevremeno vadio flaše i krpio čmar Aleksandru Vučiću, a to saznjanje ga drži i dalje na ministarskom mestu i oslobađa svake odgovornosti. Lišio je života i advokata Vladimira Zreleca, koji se bio oporavio nakon atentata, ali je Lončar drugačije postupio.

Za sada nepoznate osobe su u izbornoj noći, pod fantomkama, srušile više objekata u Hercegovačkoj ulici u beogradskoj četvrti Savamala.

Premijer Srbije i mandatar za sastav nove vlade Aleksandar Vučić izjavio je tada da će nadležni organi da reše ovaj slučaj i da misli da ima napretka.

On je dodao i da nije pročitao izveštaj zaštitnika građana Saše Jankovića, koji je utvrdio da se policija nije odazivala na pozive građana povodom rušenja u Savamali, ali je pozvao sve da deluju po upustvima Zaštitnika građana.

Hitnu ostavku gradonačelnika Beograda Siniše Malog zatražilo je nekoliko hiljada ljudi na protestu u glavnom gradu Srbije, zbog nezakonitog rušenja objekata u Savamali koji su se nalazili u zoni izgradnje projekta aktuelne vlasti „Beograd na vodi“.

Šetnjom od Skupštine Grada do zgrade Višeg javnog tužilaštva, koje ni deset meseci od rušenja u Hercegovačkoj ulici nije okončalo istragu, upozorili su da svi odgovorni moraju da budu kažnjeni.

„Nema više odlaganja, kriminalac ne sme ostati na čelu Beograda. Siniša Mali ne sme ostati gradonačelnik ni dana više. Njegova ostavka mora biti prvi korak ka krivičnom procesuiranju svih umešanih u zločin u Savamali“, rekao je sa govornice aktivista Inicijative Ne da(vi)mo Beograd, Radomir Lazović.

„Čiji grad – naš grad“ i na osmom protestu u organizaciji Inicijative Ne da(vi)mo Beograd bila je glavna poruka vlastima i pravosuđu koje nije proceuiralo naredbodavce i izvođače rušenja u izbornoj noći u Savamali.

Profesorka prava Vesna Rakić Vodinelić rekla je da građani Srbije ne smeju da dopuste da premijer odlučuje o ovom slučaju.

„Juče je presudu doneo Aleksandar Vučić. Vučić, koji umišlja da je sve, pa i da je vrhovni sudija u ovoj zemlji, doneo je presudu koja glasi: Lažni doktor Siniša Mali će odgovarati samo pred sudom svoje partije“, istakla je Rakić Vodinelić.

Protest su podržali i policijski i vojni sindikat, koji su prethodnih meseci takođe na ulici tražili građanska prava, kao i pojedini sindikati namenske industrije i prosvete. Na ovom skupu su osim Beograđana bili i građani Niša i Novog Sada.

Jedan od ključnih događaja u Hercegovačkoj ulici u Savamali, u noći između 24. i 25. aprila 2016, bio je da se policija nije odazvala na pozive građana koji su prijavili da osobe u civilu, maskirane kapama fantomkama, građevinskim mašinama ruše privatne objekte i pod pretnjama očevice nezakonito lišavaju slobode. Zašto policija, koja je po zakonu u službi svih građana, koji je i plaćaju, nije odgovorila na pozive i ko je to naredio nadležni još nisu odgovorili

8. juni 2016.

Da li je afera rušenja u beogradskom naselju Savamala počela da se odmotava nakon što je mandatar za sastav nove Vlade Srbije Aleksandar Vučić odgovornost prebacio na gradske vlasti prestonice Srbije. Iako je manje više izjavom da iza rušenja stoji vlast u Beogradu upro prstom u svog bliskog saradnika i gradonačelnika Sinišu Malog, na eksplicitno pitanje da li će on biti smenjen Vučić nije odgovorio.

„Siguran sam da nisu znali kakvi će detalji da budu, siguran sam da im namera nije bila ni kriminalna, niti čak loša. Siguran sam da su želeli da obezbede mnogo lepši prostor čisteći nešto od ucenjivača, polukriminalaca da ih tako nazovete, ili čistih kriminalaca koji su zloupotrebljavali taj prostor za svoju zaradu, ali to ne sme i ne može tako da se radi“, rekao je Vučić na konferenciji za novinare u Skupštini Srbije.

Tužilaštvo i policija će narednih dana govoriti o detaljima, najavio je Vučić.

Na insistiranje novinara o tome da li će za rušenje u Savamali odgovarati gradonačelnik Siniša Mali Vučić je rekao novinarima da ne traže od njega da govori o tome i da čeka da nadležni organi govore „ad hominem“.

„Ali ja mislim da je sada svima sve jasno, zna se na kome je odgovornost. Potpuno je nevažno ko su sitni izvršioci i da li su to uradili iz ovog ili onog razloga“, rekao je mandatar.

Vučić je uz tvrdnju da ne poznaje nijednog gradonačelnika koji je za tako kratko vreme uradio toliko za Beograd kao Siniša Mali rekao:

„Siniša Mali je zaslužan za 260 miliona evra manju zaduženost Beograda, što je deficit sa 21 odsto pao na šest odsto, za pokretanje projekata i za najlepše šetalište u Evropi, što vidite najviše kranova i dizalica,“ naveo je Vučić dok nadležnima prepušta da se izjasne o odgovornosti gradonačelnika za Savamalu.

„Svi znaju da je to uradio Siniša Mali“, prvi je komentar vlasnice restorana „Savski ekspres“ u Hercegovačkoj ulici, srušenog u noći između 24. i 25. aprila, Nade Kostić.

Pitajte premijera na koga je mislio

Revoltirana ponovljenom izjavom premijera Vučića da su vlasnici objekata na lokaciji na kojoj bi trebalo da nikne „Beograd na vodi“ polukriminalci, ona za RSE kaže:

„Ja kriminalac nisam. U Hercegovačkoj sam dvadeset godina radila. Imala sam i radnike i kasu. Ako je neko kriminalac, onda su to oni.“

„Mislim da je štetno ako ne i zabranjeno nazivati kriminalcima ljude koji to nisu“, rekao nam je zaštitnik građana Saša Janković.

Za rušenje objekata Vučić je angažovao vrh navijačke grupe Partizana. Sa njima je bio i njegov sin Danilo, koji se kalio.

Upućeni tvrde da je većina onih koji su tada nosili maske, danas pod zemljom, uklonjena kao nezgodni svedoci, a neki su u zatvoru, zbog zločina.

Među onima koji su rušili Savamalu, bio je i Marko Nikolić, aktivista SNS-a.

On je poznat po monstruoznom ubistvu svoje supruge i sina.

Centar za socijalni rad u Rakovici je, kao centar zla, kriv i za nesreću Nikolića, njegove supruge i deteta.

Kako je pisao „Blic“ Nikolić je polomio staklo u Centralnom zatvoru i počeo da sebi reže vrat. Ka njemu su potrčala trojica cimera i jedan od njih pokušao je da mu otme staklo da bi ga spasao, a onda je i on zadobio ubodne rane!

Nikolić je operisan i „hospitalizovan je zbog hitne medicinske intervencije“.

– Nakon završene intervencije, pacijent je prebačen na intenzivnu negu, gde prima terapiju i pod stalnim je lekarskim nadzorom. Operacija je završena, ali ne možemo sa sigurnošću reći da li je van životne opasnosti i moramo da sačekamo bar 48 sati da vidimo rezultate operacije – rečeno je tada „Blicu“ u Urgentnom centru. A onda se pojavio dr Lončar i Marko je umro.

Dve godine pre stravičnog ubistva sina i supruge ispred Centra za socijalni rad, Marko Nikolić bio na čelu protesta grupe građana koji su se borili protiv divlje gradnje na Bežanijskoj kosi

Marko Nikolić (43) je bio rganizator protesta tokom kog su građani štitili parkić od divlje gradnje „da bi deca imala gde da se igraju“. U to vreme, njegov sin Mihailo, kog je u julu prošle godine zadavio golim rukama, imao je dve godine.

Na snimku jedne televizijske emisije iz avgusta 2015. vidi se Nikolić, koji ispred grupe građana, na padini Bežanijskog vidikovca, objašnjava da su se okupili da bi „spasli da investitori unište poslednju oazu u koju ne dolaze samo građani Novog Beograda i Bežanijske kose već iz celog Beograda“.

I Markovi roditelji u čitulji sumnjaju da je i on likvidiran. Bio je svedok, mnogo je znao.

I u treći slučaj umešan je dr Lončar, koga je opravdao Aleksandar Vučić

Premijer Aleksandar Vučić obavestio je danas članove vlade i građane Srbije da je u udesu helikoptera stradalo sedam osoba, zbog čega je za predložio proglašenje Dana žalosti.

Kontakt radio vezom sa helikopterom Vojske Srbije izgubljen je sinoć u 22 sata i 31 minut, dodao je premijer, a u 22 sata i 34 minuta vazduhoplov je nestao sa radarskih pokazivača.

U nesreći su stradali pilot Omer Mehić, kapetan Milovan Đukarić, zastavnik Nebojša Drajić, mehaničar letač zastavnik Ivan Miladinović, lekar Dževad Ljajić, anestetičar Miroslav Veselinović i beba iz porodice Ademović iz Novog Pazara.

Tri neuspela prilaza

Helikopter Mi-17, koji se srušio u blizini beogradskog aerodroma, osposobljen je za instrumentalno letenje noću, a posada je bila trenutno najiskusnija na toj vrsti letelica u Vojsci Srbije, objavio je vazduhoplovni portal tangosix.rs. Prema saznanjima tog portala, posle odluke da se sleti na Aerodrom Beograd, helikopter je imao tri neuspela prilaza na sletanje pri izrazito nepovoljnim meteo-uslovima. Avioni kompanije Er Srbija sa brojevima leta 375 (iz Ciriha), 305 (iz Brisela) i 545 (iz Milana) preusmeravani su zbog loše vertikalne vidljivosti od između 20 i 70 metara do Temišvara. Preusmeravanja su se dogodila upravo u vreme kada je Mi-17 prilazio Beogradu, navodi Tangosix .

Kako je Tanjugu rečeno rano jutros u Ministarstvu odbrane, ministar odbrane Bratislav Gašić je odmah po dobijanju informacije otišao na mesto nesreće.

Sa njim su bili i načelnik Generalštaba Vojske Srbije Ljubiša Diković, njegov zamenik Jovica Draganić, komandant avijacije Ranko Živak i komandant aerodroma Batajnica Predrag Bandić.

Vojni helikopter je poleteo sinoć ka Beogradu i trebalo je da beba bude prevezena na Institut za majku i dete.

Pilot letelice Omer Mehić jedan je od najboljih pilota Vojske Srbije, koji je, naveo je ministar, tokom službe spasao u različitim akcijama više od 1.000 ljudi.

Mehić je, kako navode u Vojsci, prošao je sve faze od instruktora letenja do vođe tima za spasavanje, a 2008. godine preživeo je pad helikoptera „gazela m-8“.

„Piloti koji su izgubili život su najbolji piloti koje VS ima… za nas je to nemerljiv gubitak“ rekao je Gašić na vanrednoj sednici vlade na kojoj je povodom tragedije proglašen 15. mart za dan žalosti u Republici.

Vojska Srbije preuzela je dva helikoptera Mi-17 2006. godine i remontovala ih 2010. godine, nakon čega su uključeni u upotrebu.

Helikopteri Mi-17 predstavljaju unapređenu verziju najpoznatijeg sovjetskog transportog helikoptera Mi-8, koji se takođe koristi u Vojsci Srbije.

Dve komisije za utvrđivanje nesreće

Komandant RV i PVO Vojske Srbije Ranko Živak rekao je da je pitanje bezbednosti letenja u svakom vazduhoplovstvu pitanje broj jedan i imperativ, a da je Vojska Srbije u proteklim godinama radila na obučavanju kadrova da sistem letenja podigne na viši nivo.

Komandant 204. vazduhoplovne brigade VS Predrag Bandić danas je na konferenciji za novinare izneo sve detalje leta helikoptera koji se srušio. Bandić je na konferenciji za novinare rekao da je posada sačinjena od istinskih heroja dežurala u snagama za hitno reagovanje na aerodromu Batajnica i da je oko 19.30 redovnim putem dobijen zahtev od zdravstvenih institucija za pomoć u spasavanju bebe čije je prevoženje bilo onemogućeno prekidom drumskih komunikacija zbog odrona.

Kako je naveo oko 20.15 časova sagledana je meteorološka situacija na aerodromima, a on je u ličnom kontaktu sa posadom u potpunosti bio uveren u spremnost za ispunjavanje zadatka.

„Naređenje sam izdao lično“, rekao je Bandić napominjući da je to učinio kao i nebrojeno puta do tada.

Bandić je naveo i da su bila dva neuspešna pokušaja sletanja zbog slabe vidljivosti, te da je u 22.31 izgubljena svaka komunikacija sa posadom, a odmah nakon toga počela je potraga.

Upitan koliko je bila kritična meteorološka situacija, rekao je da nije bila kritična već složena, ali u odnosu na takvu situaciju ponovio da su i letelica i posada bili najbolji mogući izbor.

Ubrzo je general Bandić upućen u Brisel, u sedište NATO alijanse. U teško pijanom stanju, plačući, opisao je slučaj da je pilotu Mehiću naredio da slete na aerodrom, umesto na stadion JNA, jer je ministar Lončar hteo da na aerodromu uzme u naručje bebu da pokaže svoju požrtvovanost.

Sve se to zna, ali je pivska flaša izvađena iz Vučićevog čmara presudila. Vučić se tim povodom oglasio i rekao da je kriv pilot Omer Mehić, koji je helikopter, pod teškim vremenskim uslovima, u kojima se ne leti, bio pijan! Ta izjava izazvala je ogorčenje u Novom Pazaru. Smrt sedam ljudi ostaće ne rasvetljena, a Lončar je još na slobodi. A živih svedoka još ima…

Da li je Vladimir Cvijan poslednja žrtva pomahnitale diktature

Ubica u pelenama bio je nemilosrdan

Likvidacijom bivšeg poslanika, stranačkog funkcionera i protivkandidata na izborima, Vučić je, čini se, okončao svoju ubilačku karijeru. Sada je na redu njegov život

Redakcija Magazina Tabloid uputila je zvaničan upit Institutu za sudsku medicinu u Beogradu (Deligradska 31), kojim je tražila informaciju i odgovor na pitanje – da li je tokom januara 2018. godine na Institutu obdukovano telo Vladmira Cvijana, bivšeg generalnog sekretara Predsednika Srbije Borisa Tadića, zatim potpredsednika Srpske napredne stranke i narodnog poslanika Narodne skupštine Srbije.

Upit je poslat elektronskom poštom na adresu lica koje nam je istu saopštilo, nakon što smo pozvali direkciju Instituta. Tražili smo da nam odgovore da li je telo obdukovano pod njegovim imenom, ili kao NN lice, da li je Više tužilaštvo u Beogradu platilo račun i da li je preuzelo nalaz.

Istog dana, 4. marta, uputili smo i zvaničan zahtev Višem javnom tužiocu Nataši Krivokapić.

“Poštovana Gospođo,

postupajući po odredbi člana 9 Zakona o javnom informisanju i medijima, molimo Vas da nam odgovorite da li je uprava VJT-a platila Institutu za sudsku medicinu (Deligradska 31) za obdukciju tela građanina Vladimira Cvijana (ili NN lica) koje je obdukvano u januru 2018. godine.

S poštovanjem…“

Objavljujemo njen odgovor.

Da podsetimo čitaoce na ličnost Vladimira Cvijana.

Rođen je u Beogradu 1976. godine.

Diplomirao je 1999, a magistrirao 2004. godine na Pravnom fakultetu.

Od oktobra 2004. bio je angažovan kao konsultant za poslove stručne analize iz oblasti prava za potrebe kabineta predsednika Borisa Tadića i kao sekretar Pravnog saveta predsednika Srbije.

U februaru 2008, posle ponovnog izbora Tadića za predsednika, imenovan je za savetnika, a obavljao je i dužnost Generalnog sekretara Predsednika.

Zbog, prema njegovim rečima, neslaganja oko reizbora sudija marta 2010. napušta Predsedništvo, a već narednog meseca pristupa Srpskoj naprednoj stranci. Na listi SNS-a, 2008. je izabran za narodnog poslanika.

U januaru 2014, napušta i Srpsku naprednu stranku i osniva Republikansku partiju (koja se ne nalazi u Registru političkih stranaka koje vodi Ministartstvo državne uprave i lokalne samouprave).

Vladimir Cvijan napustio je SNS, a 30. 12. 2013. u Otvorenom pismu Predsedništvu SNS i lideru Aleksandru Vučiću, Cvijan objašnjava da se u tu partiju učlanio jer je verovao u program i ideju da nikada više neće jedan čovek vladati Srbijom, što se nije desilo.

Član Predsedništva Srpske napredne stranke i poslanik u Skupštini Srbije Vladimir Cvijan danas je dao ostavku na sve partijske funkcije i zatražio da ga izbrišu iz spiska članova.

U otvorenom pismu Predsedništvu SNS i lideru Aleksandru Vučiću, Cvijan objašnjava da se u tu partiju učlanio jer je verovao u program i ideju da nikada više neće jedan čovek vladati Srbijom, što se nije desilo.

„Umesto toga, dobili smo stranku koja u većini gradova ima po više razjedinjenih odbora, smenjeni su ili po hitnom prstupku izbačeni iz SNS svi koji su se usprotivili volji jednog čoveka. U kampanji smo mnogo toga obećali i skoro ništa nismo ispunili“, ocenio je on.

Cvijan u pismu navodi više obećanja koja je SNS davala u predizbornoj kampanji i koja nisu ispunjena, a među njima i, umesto slobode medija, „povratak u devedesete, zatvaranje medija i potpunu medijsku blokadu i satanizaciju“.

„Obećali smo fer izbore – dobili smo batinaše, crne džipove, kupovinu glasova i sve drugo što smo videli devedesetih… Obećali smo slobodno pravosuđe i fer suđenja – dobili smo montirane sudske postupke protiv svakoga ko drugačije misli, progon opozicje i nameštena hapšenja“, smatra on.

Obećali smo, naglašava Cvijan, da će svako ko je hrabar imati svoje zasluženo mesto u Srbiji, a „dobili smo predsednika SNS koji se plaši, preti svakome ko drugačije misli i progoni mene, moje saradnike, simpatizere i savetnike“.

On smatra da je, zbog svega toga, siguran da SNS nema budućnost i da će mnogi simpatizeri, iskreni članovi i glasači prepoznati potrebu stvaranja nove snage.

„Uvek sam spreman da svoja mišljenja i ideje suprotstavim Vučiću pred najširim auditorijumom – ako on to sme“, poručio je Cvijan.

Uskoro će biti kraj samovolje jednog čoveka, napisao je Cvijan na svom Tviter nalogu.

Ali…

Po napuštanju SNS-a Cvijan je napustio i zemlju. Upućeni su tvrdili da su ga viđali u Čikagu.

Bes Aleksandra Vučića i njegovog kartela prema Cvijanu nije skrivana. On je izjavljivao da mu se otvoreno preti ubistvom.

Cvijan je bio čovek koji je za Vučićeve izbore i reizbore i kampanje, skupljao novac, koji mu je predavao, ali on je završio, umesto u stranačkoj kasi, u Vučićevom džepu.

Mrtva usta ne govore, deviza je koju je u radikalima još uspostavljena.

Vladimir Cbvijan je bio značajan svedok zločina Srpske napredne stranke i Aleksandra Vučića. O njegovoj smrti se sigurno zna mnogo, i mrtav može udaviti pomahnitalog diktatora.

Izvori Magazina Tabloid ukazuju da je Cvijan namamljen u Crnu Goru, da je isporučen Vučiću, a nakon surovog mučenja Vučić je naredio navijačkim grupama da ga likvidiraju.

Veliku uzbunu u javnosti izazvalo je obaveštenje tužiteljke Krivokapić o vremenu njegove smrti i obdukciji.

Niko više ne sumnja da je naručićac njegove smrti Aleksandar Vučić

Nekoliko dana nakon likvidacije Vladimira Cvijana, u Kosovskoj Mitrovici je 16. januara iste (2018. godine) ubijen Oliver Ivanović

Lider Građanske inicijative „Sloboda, demokratija, pravda“ Oliver Ivanović ubijen je 16. januara 2018. u Kosovskoj Mitrovici. On je pogođen sa pet metaka u grudi i podlegao je povredama u bolnici.

Ivanović je ranjen vatrenim oružjem oko 8.10 sati, potom je prebačen u Klinički centar na reanimaciju, ali su lekari konstatovali smrt, potvrdio je medijima šef operative Kosovske policije Željko Bojić.

Ivanovićev advokat Nebojša Vlajić kaže za Kossev da su reanimaciju pokušali i najbolji mitrovački lekari, čak i profesori koji su se iz Beograda zadesili u Mitrovici, ali da ništa nisu mogli da učine.

Ubijenog je pre toga, nedeljama optuživao kao izdajnika Aleksandar Vučić i njegova Velika propaganda laži.

Američki diplomata Metju Palmer, koji je smenjen 8. jula, tvrdi da je CIA likvidirala Ivanovića, na zahtev Vučića i da ubice nikada neće biti osuđene. Što se i potvrdilo tačnim. A možda i hoće, kada Vučić ode s vlasti.

Spisak ubijenih po Vučićevom naređenju je impresivan.

Moramo pomenuti smrt Stanike Gligorijević, koju je na naplatnoj rampi Doljevac (blizu Niša) ubio Zoran Babić, Vučićev miljenik, tada direktor Koridora Srbije.

Po nalogu Aleksandra Vučića isečeno je dva minuta snimka sa sigurnosne kamere na naplatnoj rampi, koja je zabeležila da je Zoran Babić bio za volanom kada je u punoj brzini udario u kola u kojoj je nesrećna Stanika bila sa suprugom i decom. Babić je takođe povređen, ali je ostao na mestu direktora i nakon što je podneo ostavku. Umesto njega, optužen je njegov vozač, kome je prećeno smrću, ako ne prizna delo. Vučić je javno pretio svima koji optužuju nevinog Babića!

I smrt Predraga Mikića Trgomena, savetnika Tomislava Nikolića je zasluga Aleksandra Vučića. Tomin savetnik je bio uspešan u trgovini, imao je para, ali ih nije hteo da priloži Vučiću. Umro je iznenada, a bio je radan i zdrav. Vučić se sprdao sa njegovom smrću. „Jebo ga njegov Toma i Dragica, što ga nisu spasili““- cerekao se Vučić

Dragoslav Kosmajac je bio na Vučićevom nišanu. Opisivao ga je kao najvećeg narkodilera na planeti. “Niko mu ne sme ništa. Ali ja mogu. Ja ću da ga uništim“‘ pretio je Vučić, tražeći acvan aštitu od 100 miliona evra.

I uhapsili su Kosmajca. Pušten je i oslobođen. Ali je i Vučić čekao svoj dan. Plašeći se osvete, naredio je da Kosmajca zdravog privedu na testiranje na koronu. Zadržan je u bolnici, a onda je Vučić pozvao Lončara. I umrli su ga za dva dana.

Setimo se i slučaja “kantrimen“ kada je u julu 2014. godine na Brankovom mostu usmrćen mladić Luka Jovanović. Vozač kantrimena, kojim je udaren, pobegao je. Nebojša Stefanović je po nalogu Vučića usmrćenje pripisao izvesnom Marku Milićevu, koji je osuđen na četiri godine i šest meseci. Kantrimen nikada nije pronađen, ali je Vučić znao da je i Ksenija vozila isti auto, kome, takođe, nije bilo traga.

Milićev je, nakon izdržane kazne pobegao u inostranstvo, a nikada nije priznao izvršenje ovog krivičnog dela. Ako bude u životu, svedočiće ko mu je to namestio – Vučić i Nebojša Stefanović.

Bivša državna sekretarka MUP-a Dijana Hrkalović, Vučićeva miljenica, organizovala je ubistvo najmanje 20 “škaljaraca“ u Beogradu, po nalogu Vučića, koji je činio uslugu svojoj braći iz Crne Gore.

U zatvorskoj bolnici je umro Milorad Nikolić iz Vrbasa, čekajući nekoliko meseci na suđenje, jer je, navodno, pretio sms porukama Aleksandru Vučiću i Nebojši Stefanoviću.

Služba za visokotehnološki kriminal privela je tužiocu više od 250 građana koji su na svojim profilima i sms porukama kaljali lik i delo Vučića i njegove porodice. Većina je odrobijala i mučena u zatvoru, ostajući bez posla.

1

Vežbao se u radikalima

Evo izjave u intervjuu Predraga Popovića sa Slobodanom Jovićem, osnivačem SRS iz “Sveta“ od 7. jula 1995. godine.

Jović je tada optuživao Šešelja da je naručio ubistvo njegove žene Paraskeve.

Paska je ubijena 1994, a Šešelj se tada nalazio u zatvoru. Jović je ipak sumnjao u njega, rekao je: „Pa, šta? I Al Kapone je iz zatvora naručivao ubistva!“

– Simptomatične su sve smrti Šešeljevih saradnika. Pođimo redom. Ubistvo Olivera Denisa Bareta, finog i poštenog momka, još nije razjašnjeno. Dobro sam znao Olivera.

On je bio kod mene u službi obezbeđenja. Koliko znam, nije imao nikakve poslove sa kriminalcima, tako da pada u vodu priča da je ubijen u obračunu mafijaških klanova. Da je klasičan kriminal u pitanju, policija bi to brzo rešila.

Sumnjiva je i smrt Mirka Vujičića. On je neposredno pred smrt ceo dan i noć proveo sa Ljubišom Petkovićem u Novom Sadu. Petković se tada nalazio na Šešeljevom udaru. Kada su se vratili, isto veče su sedeli sa Petrom Dimovićem i Draškom Markovićem, Šešeljevim ljudima, do jedan iza ponoći u kafani. Kada je došao kući, Vujičić je legao u krevet i nije se probudio. To su stvari na koje se može, svakako, baciti neka sumnja.

Prva smrt koje je pripisana Šešelju je smrt bivšeg generalnog sekretara Vojina Vuletića. On je brzo umro i nestao tek posle napuštanja SRS. I smrt Miroslava Bogdanovića ostala je nerazjašnjena, podsećao je g. Slobodan Jović, a smrt njegove supruge Paske ubijene u knjižari, nakon što se on zamerio Šešelju, još nije rasvetljena.

Aleksandar Vučić je ubistvom pretio svakom ko mu se zamerio. Počev od Slavka Ćuruvije, vlasnika Dnevnog Telegrafa, koji je ubijen za vreme bombardovanja.

SourceTabloid

Ostavite komentar

Najnovije objave

VLADIMIR PUTIN: Vukli su nas za nos, trebalo je ranije započeti dejstva u Ukrajini

Predsednik Rusije Vladimir Putin izjavio je da je jedino zbog čega bi moglo da se žali to što Rusija nije...

Još priča na sličnu temu