“JASTREBARSKO“ SEME ZLA: Časne sestre ubijale decu pijukom i otrovima! (VIDEO)

Obavezno pročitajte

Jedna od preživelih žrtvi genocida nad Srbima u NDH, koja je i sama prošla jedini dečiji koncentacioni logor tokom drugog svetskog rata “Jastrebarsko“, ispričala je strahote koje su se tamo dešavale

Zorka Delić, koja je čudom preživela, kada se jedan od ustaša Petar Lovrin sažalio dok je klao, ispričala je da su katoličke monahinje učestvovale u klanjima, kao i o drugim iskustvima, o čemu je napisala nekoliko knjiga.



U logoru je služilo dvadesetak katoličkih časnih sestara, od kojih je sestra Mercedes (Slovenka Ana Pušnik) bića najkrvoločnija, budući da je za primer decu ubijala pijukom, te je njoj bila prepuštena briga o muškoj deci, koje je ubijala za pokušaj beksva pred ostalom decom.



Pored trovanja i drugih mučenja, kojoima su bila izložena srpska deca, prema njenom svedočenju, i u klanjima ženske dece učestvovale su časne sestre, čija je uloga bila da ih drže.

Ovo je kako je otkrila, bila kazna, za devojčice koje bi probale da pobegnu, međutim, kada je došao na nju red, po njenom priznanju, ustaša Petar Lovrin se sažalio kada ga je pogledala, jer je kako navodi, imala neobično umiljate oči – iako je već zabio nož u njenom grlo, zbog čega i danas ima ožiljak, ali i posledice.

Pravili od njih ustaše

Komandant brigade, narodni heroj Nikola Vidović zabeležio je o susretu sa malim logorašima prilikom oslobođenja logora:

‘Njih su „prevaspitavale“ časne sestre. Naravno, to prevaspitavanje bilo je u ustaškom duhu. Htjele su u neku ruku da stvore nove „janjičare“. Sirota djeca su na kapama ili reverima nosila slovo „U“, Živjela su pod nevjerovatno teškim okolnostima. Zbog gladi, bolesti i načina „vaspitanja“ dnevno je umiralo po nekoliko dječaka i djevojčica. Čim su ti mali izmučeni sužnji ustaške samovlasti čuli pucnjavu i vidjeli partizane, neizmjerna radost ispunila ih je nadom da će biti oslobođeni. Kasnije smo doznali od njih kako su se usplahirili svi podjednako od straha zbog pucnjave i zbog uzbuđenja da bi ih neko mogao osloboditi. Ganuli su nas povici i čežnjivi pogledi djece načičkane iza rešetaka zaključanog logora. Partizani su brzo otvorili vrata i djeca su jurnula na sunce. Od radosti su skakala i vješala se o vratove boraca, svojih oslobodilaca. Opšta vreva i graja potrajala je nekoliko časaka. Nekoliko najiscrpljenijih onesvjestilo se na dnevnom svjetlu i suncu … Neki borci 4. kordunaške brigade pronašli su među zarobljenom djecom svoju, neko sina ili kćer, ili djecu svojih rođaka ili komšija. To oduševljenje oslobođenih malih logoraša vrlo je teško opisati…“

- Advertisement -

Ostavite komentar

Najnovije objave

VLADIMIR PUTIN: Vukli su nas za nos, trebalo je ranije započeti dejstva u Ukrajini

Predsednik Rusije Vladimir Putin izjavio je da je jedino zbog čega bi moglo da se žali to što Rusija nije...

Još priča na sličnu temu