Ilarija i Kosovo
Priča o Ilariji – Monahinji sa puškom je surova priča o stradanju Srba na Kosmetu šezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka, kada je komunistički režim predvođen Josipom Brozom Titom bio saučesnik u progonu srpskog naroda i zatiranju njihovog viševekovnog postojanja na Kosovu i Metohiji.
Pokrajinski, republički i savezni organi socijaličtičke Jugoslavije su bili ne samo inertni u pogledu kažnjavanja albanskih nasilnika i razbojnika, već su gledali na sve načine da prikriju njihova zlodela u vidu: pljačke, ubistava, silovanja, paleži, fizičkih napada i sl.
Mati Ilarija je bila iz manastira Svete Trojice kod sela Mušutište, nedaleko Prizrena, u južnim delovima Kosova i Metohije. Ova pravoslavna svetinja je podignuta još u XIV veku pre dolaska Turaka Osmanlija na Balkan… u vreme Cara Uroša Nemanjića.
Mati Ilarija je bila igumanija Mušutičkog manastira i morala je sa puškom da ide u polje da obrađuje zemlju sa njenim monahinjama, jer su bile u stalnom strahu od albanskih ekstremista koji su vrebali kada će neka monahinja ostati sama, pa da je opljačkaju i siluju. Iako oni nisu prezali da iznenada upadnu u dvorište manastira.
Inače redovno su kosmetski Albanci u svojim kriminalnim delatnostima i ilegalnim radnjama koristili brojčanu prednost. Ako uvide da je neki Srbin ili pravoslavni sveštenik sam ili monahinja sama… ako su u većini, redovno su napadali i pljačkali, a žrtvama bi govorili da se isele u Srbiju, a da je Kosovo albanska zemlja – od Envera Hodže.

Posle završetka 78-dnevnog varvarskog bombardovanja i NATO agresije na Kosmet dolaze snage KFOR-a u pratnji terorista iz tkz. OVK… tako je i ovaj manastir srušen 10. jula 1999. godine.
Avgusta 1980. godine, snimljen je film u produkciji filmske kuće „Vardar“ iz Skoplja, ali je odmah po objavljivanju zabranjen! Razlog je bio strah da se Srbi ne bi organizovali i podigli ustanak protiv albanskog terora, koji je sa proglašenjem Ustava SFRJ iz 1974. godine tek dobio vetar u leđa.
Dokumentarni film „Ilarija – Monahinja sa puškom“ je surova priča o stradanju Srba na Kosmetu šezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka, kada je komunistički režim predvođen Josipom Brozom Titom bio saučesnik u progonu srbskog naroda i zatiranju njihovog viševekovnog postojanja na Kosovu i Metohiji.
Pokrajinski, republički i savezni organi socijaličtičke Jugoslavije su bili ne samo inertni u pogledu kažnjavanja albanskih nasilnika i razbojnika, već su gledali na sve načine da prikriju njihova zlodela u vidu: pljačke, ubistava, silovanja, paleži, fizičkih napada i sl.
Centralni deo ovog dokumentarca zauzima Mati Ilarija iz manastira Svete Trojice kod sela Mušutište, nedaleko Prizrena, u južnim delovima AP Kosovo i Metohija. Ova pravoslavna svetinja je podignuta još u XIV veku pre dolaska Turaka Osmanlija na Balkan… u vreme Cara Uroša Nemanjića.
Mati Ilarija je bila iguman Mušutičkog (ženskog) manastira i morala je sa puškom da ide u polje da obrađuje zemlju sa njenim monahinjama, jer su bile u stalnom strahu od albanskih ekstremista koji su vrebali kada će neka monahinja ostati sama, pa da je opljačkaju i siluju. Iako oni nisu prezali da iznenada upadnu u dvorište manastira.
Inače redovno su kosmetski Albanci u svojim kriminalnim delatnostima i ilegalnim radnjama koristili brojčanu prednost. Ako uvide da je neki Srbin ili pravoslavni sveštenik sam ili monahinja sama… ako su u većini, redovno su napadali i pljačkali, a žrtvama bi govorili da se isele u Srbiju, a da je Kosovo albanska zemlja – od Envera Hodže.
Ovaj film je snimljen avgusta 1980. godine u produkciji filmske kuće „Vardar“ iz Skoplja, ali je odmah po objavljivanju ZABRANJEN! Razlog je bio strah da se Srbi ne bi organizovali i podigli ustanak protiv albanskog terora, koji je sa proglašenjem Ustava SFRJ iz 1974. godine tek dobio vetar u leđa.
Posle završetka 78-dnevnog varvarskog bombardovanja i NATO agresije na Kosmet dolaze snage KFOR-a u pratnji terorista iz tkz. OVK… tako je i ovaj manastir srušen 10. jula 1999. godine.