PREŽIVELI HEROJ SA KOŠARA: Evo ko skrnavi bitku na Košarama

Obavezno pročitajte

U 39. emisiji Razbuđivanje gostovao je Petar Mišić potporučnik u penziji i nekadašnji pripadnikk 52. artiljerijsko-raketne brigade u sastavu Prištinskog korpusa Vojske Jugoslavije.

Petar Mišić je Srbin, rođen 1976. godine u Novom Sadu, a odrastao u naselju Kać koje se nalazi na jugu Bačke. Njegov pradeda sa očeve strane je nosilac Albanske spomenice i učesnik Prvog svetskog rata kao vojnik Kraljevine Srbije. Deda sa majčine strane je bio zatočenik ustaškog koncentracionog logora Jasenovac, najvećeg stratišta Srba u klero-fašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Iako je kao mladi maturant imao želju da upiše srednju vojnu školu 1990. godine u Zagrebu ili Mostaru, uz dogovor sa roditeljima upisuje srednju elektrotehničku školu u Novom Sadu. Ipak, želja za Vojnom akademijom nije ga napuštala ni posle 4 godine… tako da je 1994. godine postao pitomac ove obrazovne ustanove.

- Advertisement -

Potkraj avgusta 1998. godine promivisan je u Beogradu sa svojim kolegama u najniži oficirski čin: potporučnik i dozvoljen im je godišnji odmor, koji je trebao da traje mesec dana. Međutim, kako se situacija na Kosovu i Metohiji iz dana u dan usložnjavala usled brojnih oružanih dejstava albanskih terorista iz Okupatorske Vojske Kosova, to je mladim oficirima odmor prekinut nakon 3 dana i svi su morali da se jave u svoje jedinice. Poslati su na Kosmet, a Mišić je novo radno mesto dobio u Đakovici, mesto koje je decenijama slovilo za najtvrđe jezgro albanskog iredentizma i separatizma. Njegov komandant jedinice je bio tada pukovnik Miloš Đošan.

U toku jeseni Mišić je imao i vatreno krštenje u pešadijskim obračunima gde su se ŠTS povlačile u neredu i panici prema Republici Albaniji sa velikim gubicima.

U martu 1999. godine situacija se dodatno komplikuje jer albanski mentori sa Zapada vide da ŠTS ne mogu sami da pobede jugoslavenske snage bezbednosti i da im moral strahovito pada. NATO pakt se zvanično umešao 24. marta tako što je započeo agresiju i genocidnu akciju „Milosrdni Anđeo“… tačnije počeo da bombarduje vojne i civilne ciljeve na području cele Srbije i Crne Gore… a vrlo brzo je otpočela i kopnena invazija iz pravca Republike Albanije koja se odvijala u dve faze i nosila je šifrovano ime „Strela“…

Prvi udar odnosno „Strela 1“ je bio preko Juničkih planina u zoni karaule Košare, iznad sela Batuša. Bilo je to na Veliki petak 9. aprila 1999. godine. Agresori su imali više hiljad vojnika sačinjeni od kosmetskih Albanaca, Vojske Rep. Albanije, stranih plaćenika i NATO specijalaca. Vojska Jugoslavije je imala mnogo manje snage na raspolaganju, a dodatni problem je bila konfiguracija terena. Mišić sa svojom manjom grupom od 12 vojnika (od 19 do 21 godina starosti) biva pridodat 125. motorizovanoj brigadi u sklopu 3. taktičke grupe.

Sa svojim vojnicima koji su imali 3 borbena-oklopna vozila prvi su krenuli na karaulu Košare jer su dobili već informaciju da je otpočeo pravi napad, pošto je bio jedan lažni napad na karaulu Morina. Imali su okršaj tokom čitavog dana kada su se približili karauli Košare na dominantnoj koti 601 – Rasa Košares i bili pod stalnim udarima ŠTS. Kasnije tokom dana pristižu i druge jedinice: specijalci, diverzanti, vojna policija… koje su razbili albanske teoriste i njihove pomagače.

Preko radio veze Mišić dobija informaciju da je tada major Duško Šljivančanin komandant 53. graničnog bataljona, upao u albansku zasedu i da je jedan vojnik sa njim poginuo. Predveče kada je već nestalo municije i hrane Mišić dobija od pretpostavljenog majora Baljoševića dozvolu da se spusti do sela Batuša gde se nalazila komanda.

Tako da se njegova posada od tri BOV-a kupi i kreće polako u koloni, s tim da je drugi BOV u kome se Mišić vozio bio mehanički neispravan. Taman da krenu put Batuše iz šume izlazi naš vojnik bez oznaka, šlema i beretke sa puškom u ruci koji se predstavlja kao Dejan Agočević, komandant karaule Košare. Iako je Petar Mišić posumnjao da tu nešto nije uredu i da priča Agočevića ima puno rupa, ipak pristaje da ga poveze sa njima.

Na tom putu naleću na manju albansku zasedu u kome je njegov BOV naleteo na protiv tenkovsku minu, a još je i pogođen „zoljom“ (M-80). Mišićevi vojnici iz druga dva BOV-a su odlično odreagovali i razbili tu grupu ŠTS… dok je sam Mišić bio teško ranjen, ostalo je bez desne potkolenice… prebačen je prvo u Đakovicu, a posle u Beograd na VMA. Oporavk je trajao mesecima.

Iako se više nije vraćao u jedinicu Mišiću je teško pala vest o potpisivanju Vojno-tehničkog ugovora u Kumanovu 10. juna 1999. godine. Brzo posle toga je i penzionisan.

Ono što je zanimljivo u emisiji Raubuđivanje jeste to što se Mišić osvrnuo na filmove koje prate tematiku Bitke na Košarama. Slađana Zarić koja je autor filma „Ratne priče sa Košara“, emitovan 2019. na RTS, njega nije zvala, iako se u tom filmu na 24. minutu spominju njegova tri BOV-a… a drugo je igrani film autora Balše Đoga koji treba da se ove godine završi.

Nijedan od direktnih učesnika Bitke na Košarama nije konsultovan prilikom pravljenja scenarija, ni general Dragan Živanović, ni potpukovnik Dragan Dimčevski koji poseduje ratni dnevnik, ni pukovnik Duško Šljivančanin… Na kraju Petar Mišić zaključuje da borci i učesnici ne mogu takve projekte da podrže.

Inače, Petar Mišić je krajem 2019. godine u Kaću organizovao jednu tribinu o Košarama, koja je imala oko 1200 ljudi u velikoj školskoj sali, mahom dece i omladine… Trudi se sa saborcima da oživi sećanje na junake iz proteklih ratova devedesetih godina.

Ostavite komentar

Najnovije objave

VLADIMIR PUTIN: Vukli su nas za nos, trebalo je ranije započeti dejstva u Ukrajini

Predsednik Rusije Vladimir Putin izjavio je da je jedino zbog čega bi moglo da se žali to što Rusija nije...

Još priča na sličnu temu