Korona ludilo uzima maha
Časni nastavnik, koji je svojim odbijanjem da na svom času nosi masku i da na to primorava svoje učenike, probudio nam je nadu u prosvetne radnike, koji ovih dana doživljavaju najteži pad. Kao što je svima poznato, prosvetni radnici su odbacili savest i prihvatili pogubnu odluku ministarstva prosvete da našu decu teraju da nose maske zbog korone.
Korona i psihofizičko zdravlje mališana
Takva neodgovornost i poniznost onih koji treba da brinu i vaspitavaju decu, ugrožavaju njihovo fizičko i psihičko zdravlje, a sve zbog korona virusa. Dok su u Srbiji i Republici Srpskoj škole pretvorene u ”kovid škole”, gde se naša deca primoravaju da nose maske i da drže distancu, istovremeno u većini zemalja Evrope, gde postoji odgovornost, škola se odvija normalno, uprkos koroni.
Pozivamo sve odgovorne roditelje, pojedince i organizacije da pruže podršku i pomoć Slaviši Spasojević, nastavniku fizike i matematike, koji predaje u OŠ “Sveti Sava” u Modriči i Vranjaku (Republika Srpska), sa nadom da će njegovim primerom krenuti i njegove kolege. U nastavku možete pročitati objavu ovog časnog čoveka i nastavnika, koji se hrabro i odlučno suprotstavio sistemu koji hoće da nam oduzme i uništi decu, zbog navodno, korona virusa.
Uredništvo Borba za istinu
Slaviši Spasojević
”Pomoz Bog braćo i sestre! Obavještavam vas da sam danas, 8.9.2020. god. dobio „Rješenje o udaljenju radnika sa rada“, tj. da sam suspendovan do 1. 12. 2020. god. i da će se u narednom periodu protiv mene voditi disciplinski postupak. Rješenje nisam preuzeo, jer nisam htio da ostavljam svoj potpis, iako mislim da bi taj potpis bio samo dokaz da sam preuzeo rješenje, ali eto, nisam htio da rizikujem, jer kako kaže ona narodna „Koga krokodili ujedaju i guštera se boji“, tako da će mi to rješenje stići kroz koji dan na kućnu adresu. Kada rješenje stigne, kopiraću ga i postaviti na zid. Čini mi se da imam određeni rok da se predomislim, međutim, ja samo znam jedno, a i vi – NE ŽELIM STAVLJATI „KRPU“ NA USTA.
Još nešto… Čim stigoh kući, zvoni telefon. Javi mi se advokat kojeg je angažovala škola. Predložila mi je sastanak prije nego pokrene proces, jer, kako je rekla, postoje drugi načini da vodim ovu borbu, a ne ovaj koji je za mene “unaprijed izgubljen”. To je, navodno, za moje dobro, kako bih izbjegao silne troškove. Bilo je to veoma prijatno obraćanje, rekao bih dobronamjerno, ali…
Ovakve stvari vas pokolebaju, naročito ako ste jedan od onih koji se razumije u pravo kao baba u struju… Upustih se u razmišljanje… da li nastaviti borbu ili sačuvati mir i izaći iz te škole bez izlaganja skupim sudskim procesima, jer će mi, po svemu sudeći, ako nastavim, trebati i živci, i pravna pomoć, a najvjerovatnije i dubok džep.
S novcem sam na mrtvoj rezervi (u slučaju da bude bio potreban za ovakve stvari sa kojima nisam imao dodirnih tačaka do sada), a ako konstantno budem imao pravnog savjetnika pri ruci, za živce je u tom slučaju lako – malo bodrenja sa vaše strane i eto. Međutim, sestra Helena me je ohrabrila podsjetivši me da je ovo borba svih nas i da ne odustajem u ime naroda i sve djece, jer ako popustim, cio slučaj borbe protiv maski ode niz vodu, tako da sam odlučio da ipak tjeram dalje… Vjerujte, mrcvarenja i pritisci sve više rastu.
Vjerujem da ste svjesni da sam, bez vaše podrške, samo jedan nemoćni mali crv u moru aždaja… Pomozite mi i nastavite da budete moja pokretačka snaga… Obavještavaću vas dalje i neka nam Gospod bude na pomoći…” Slaviša Spasojević
