ANTIĆEV ATLETIKO: Priča koja se nikad neće zaboraviti! (VIDEO)

Obavezno pročitajte

Iz grla 55.000 duša se orilo „Radomir, te quiero!“. Valjda je to bio jednistven slučaj da navijači nekom treneru u Španiji skandiraju da ga vole.

Ali bila je i jedinstvena prilika. Atletiko Madrid je prvi put u istoriji osvojio duplu krunu. Imao je Atletiko i pre toga po osam šampionskih pehara u Primeri i Kupu kralja, ali nikada ih nije objedinio u istoj sezoni. Nikada pre, a nikada ni posle. „Dobleta“ Radomira Antića u sezoni 1995/1996 ostaje upisana zlatnim slovima kao najveći uspeh u istoriji Atletika.

- Advertisement -

Da je neko navijačima Atletika obećao uoči sezone da će na njenom kraju osvojiti Primeru i Kup kralja, pristali bi da skandiraju šta hoćete. Jednostavno, to nije bio ni realan, ni normalan scenario. U eri Krojfove Barselone, uvek jakog Real Madrida, sjajne Valensije predvođene strašnim Peđom Mijatovićem, Superdepora iz La Korunje i još gomile opasnih timova, nije bilo realno očekivati da se za trofeje bori tim koji je prethodne sezone izborio opstanak u poslednjem kolu i igrao antifudbal već nekoliko godina.

A onda je došao on i ušetao u istoriju fudbala. Radomir Antić.

Atletikom je tada upravljao kontroverzni biznismen Hesus Hil kojem je je smenjivanje trenera bilo kao hobi. Čak je postojala u to vreme šala kako Hil na promociji novog trenera već razmišlja kako će ga smeniti i dovesti novog. Očekivalo se da Radomir Antić bude jedan od mnogih.

Ali Antić je postao JEDINI od mnogih!

Jedini koji je našao žicu Hesus Hilu sa svojom smirenošću, elokvencijom i profesionalizmom i ostao kod njega tri godine. Nikad niko to nije uspeo kod Hila. A malo je falilo da ne dođe do saradnje…

Posle sedam godina uspešnog rada u Saragosi, Real Madridu i Ovijedu, Antića je u leto 1995. godine pozvao Pako Roig, predsednik Valensije koja je planirala napad na titulu. Čak je bio i potpisan predugovor… Ali Antić se predomislio i prihvatio poziv Hesusa Hila.
„Izabrao sam Atletiko jer je on u tom trenutku bio najteži klub za rad na svetu. Želeo sam sebi da dokažem da mogu da funkcionišem u takvim uslovima“, pričao je kasnije Radomir Antić.

Zatekao je ekipu, koja se dve godine borila za opstanak i igrala odvratan fudbal, ubijenu u pojam. Zatekao je tim sa 33 igrača na platnom spisku. Napravio je plan da ih zadrži samo 20, sa ostalima je razgovarao i objasnio im da su višak. Bilo je tu poznatih imena poput iskusnog golmana Abela Resina, kolumbijskog „Voza“ Valensije, Rusa Doborovolskog, Poljaka Koseckog

Već je imao ideju šta, kako i kakvi igrači su mu potrebni za fudbal koji želi da primeni. Među prvima je tražio igrača na kojeg je bio slab – Roberta Prosinečkog. Dovodio ga je ranije u Real Madrid i Ovijedo gde mu je oživeo karijeru posle Madrida. Ali Hil mu nije ispunio želju zbog cene i Prosinečki je završio u Barseloni.

Bio mu je potreban igrač sa dobrim prekidom koji će ga razumeti i predložio je Hilu jeftiniju varijantu – Milinko Pantić. Anonimni Srbin iz Panionisa. Mnogi u klubu su začuđeno gledali u Antića, sumnjali da dovodi zemljaka po nacionalnoj osnovi. Hil mu je rekao da je isti kao i ostali treneri koji dovode „svoje“ igrače.

Nije bilo govora o tome, Radomir je razmišljao tri koraka unapred. Znao je šta dobija sa Pantićem kojeg je kao anonimusa ranije doveo u Partizan.
„Imao sam sreće. Jednog dana sam na televiziji gledao grčku ligu i video Pantića kako postiže gol iz slobodnjaka. Znao sam da je on čovek koji mi je potreban i koji će loptama hraniti napadače. Znao sam da ćemo sa dvojicom napadača imati dosta prekida oko šesnaesterca. Kada mi je Hil prebacio da dovodim zemljaka, rekao sam mu da ću iz svog džepa platiti Pantićev transfer. I Hil je pristao… Pantić je u prvoj utakmici postigao gol protiv Talavere i Hil mi je odmah rekao: ’Dođavola, kakav igrač! Bio si u pravu’. Tako sam doveo Pantića…“

Želeo je Antić još jednog svog miljenika. Slavišu Jokanovića kojeg je znao iz Partizana i kojeg je ranije doveo u Ovijedo. Ali Jokanović je izabrao Tenerife pre Atletika. Tako je klub doneo odluku da ipak zadrži Dijega Simeonea iza kojeg nije bila baš najbolja prva sezona u klubu, a imali su solidne ponude za njega.

Antić je i sa ostalim transfer-željama izazivao skepsu. Tražio je golmana, štopera i napadača.

Za napad je hteo talentovanog 19-godišnjaka Fernanda Morijentesa iz Albasetea, ali je mladić završio u Saragosi zbog Hilovog oklevanja. Antić je potom predložio da se dovede bugarski napadač Lubosav Penev iz Valensije iza kojeg je bila borba sa rakom testisa i kojeg su mnogi etiketirali kao bivšeg igrača. Valensija ga je pustila džabe u Atletiko.

Iz Albasetea nije doveo Morijentesa, ali jeste štopera Santija i golmana Molinu. Ništa čudno da Albasete te godine nije jedva ostao u ligi i da se nije naprimao golova. Santi će kasnije u Atletiku postati komandant odbrane i najbolji štoper lige! A bio je alternativa jer je Ovijedo stopirao transfer Viktora Onopka sa kojim su Atletiko i Antić već dogovorili. Antić je na kraju tražio i golmana koji neće biti linijaš i koji će učestvovati u igru. Prva želja je bio Realov rezervni golman Santijago Kanjizares, ali im ga gradski rival namerno nije dao, pa je Molina došao kao rezervna opcija.

Dakle, Antić je u Atletiku uglavnom morao da se zadovolji jeftinijim pojačanjima. Ali kao posvećen i detaljan stručnjak, kod njega je i plan B bio ozbiljan plan.

Hesus Hil nije mnogo verovao u taj projekat i Antićeve ideje o velikom broju golova iz prekida i šampionskoj igri na kontranapade. Čudio mu se.
„Jednom je ušao u svlačionicu i video tablu na kojoj sam ispisao detalje za narednu utakmice, gde pravimo faulove, kako se branimo od kornera, kako napadamo i takve stvari. Pitao je: ’Šta je ovo? Ovo nisam video nikad u životu’. Rekao sam mu: ’Naravno, jer nikad nisi bio u svlačionici Radomira Antića’. Preko 60 odsto golova smo te sezone dali iz prekida. Bio je to savršeno sinhronizovan rad celog stručnog štaba“.

alt=Antić

Antić je četvoricu novajlija gurnuo u startnu postavu, promenio je poziciju Kamineru i izvukao iz njega ono što nikada niko pre, ni posle nije uspeo. Molina na golu, Heli desno, Toni levo, Santi i Solozabal kao štoperski tandem. Ispostaviće se da je to najbolja odbrana u ligi. Simeone i Viskaino su držali ključeve sredine terena, a kreatori Kaminero i Pantić snabdevali loptama dvojicu korpulentnih napadača Kika i Peneva. Tih startnih 11 danas svaki pravi navijač Atletika zna napamet.

Atletiko je u prva dva kola dao po četiri komada Real Sosijedadu i Rasing Santanderu i upozorio da se nešto veliko sprema. U prvih 10 kola su zabeležili devet pobeda i remi u Sevilji. Španija je bila oduševljena fudbalom koji igra Antićev Atletiko, navijači su bili u efuoriji, ali i strepeli da je to sve samo lep san iz kojeg će ih neko probuditi.

Protivnički treneri su teško varili iznenađujuće uspehe Atletika i slali su otrovne strelice da Antićev tim samo ima sreće i da će brzo pasti. Ali madridski crveno-beli nisu posustajali. Kako su tad na početku sezone preuzeli prvo mesto na tabeli, više ga nisu ispuštali do kraja.  

Prvu ’garanciju’ da je tim vredan titule Atletiko je dao u 16. kolu kada je na Visente Kalderonu rasturio Krojfovu Barselonu sa 3:1. Katalonci su došli sa samo bodom manje i ciljem da preuzmu prvo mesto, a proveli su se kao bosi po trnju. Gol Lubosava Peneva za 2:0 se i danas smatra najlepšim golom koji je postigao Antićev Atletiko i simbolom fudbala koji je na Visente Kalderon doneo srpski stručnjak. Pogodak možete pogledati na šestom minutu video-snimka ispod.

Pobeda nad Barselonom je napumpala mišiće Jorgandžijama da krenu u novu seriju pobeda i da nastave da odmiču rivalima. Posle 20 kola su već imali velikh osam bodova prednosti nad prvim pratiocem – Espanjolom?! Real se mučio, Barsa se mučila, Valensija je imala loš start sezone… Samo je Antićev Atletiko gazio u Primeri! A paralelno je kao od šale rušio i prepreke u Kupu kralja. U prva četiri meča su dali 14 golova, a Milinko Pantić je blistao sa projektilima iz slobodnjaka, kiflama iz kornera, teledirigovanim pasovima…

U spektakularnom polufinalu, Atletiko je na Mestalji razneo Valensiju sa 5:3, iako je domaćin vodio sa 2:0. Dva puta je Zubizareta čupao Pantićeve slobodnjake ispod prečke, a onda ga je Srbin lobovao za 2:1, pa mu zavukao evrogol iz slobodnjaka za 2:2 i krenuo je veliki preokret Antićevog tima za pobedu vrednu finala.

Finale se igralo u gradu posebnom za Radomira Antića – njegovoj Saragosi. Tamo je kao igrač došao u Španiju kod Vujadina Boškova. Tamo je počeo trenersku karijeru kada je Boškov ubedio ljude iz Saragose da mu pruže šansu. Tamo ga je u finalu čekala Barselona sa njegovim „sinovima“ iz Reala Hadžijem i Prosinečkim, sa Figom, sa GvardiolomAmorom, Nadalom, Popeskuom, Serđijem, Bakerom… Sa rivalom, ali i neprijateljom Johanom Krojfom koji nikako nije voleo Radomira, što će pokazati godinama kasnije kada će mu smestiti otkaz u Barseloni.

Drugi od ta tri je došao u 102. minutu finala u Saragosi. Milinko Pantić se našao na mestu na kojem obično on traži saigrače i udarcem glavom doneo Atletiku prvi trofej u sezoni. Tim golom je sezonu u Kupu kralja završio kao prvi strelac takmičenja sa sedam pogodaka.

Ali posao još nije bio gotov. Konkurencija u Primeri je popravila formu i počela da duva za vrat Antićevim Kolčonjerosima. Pet kola pre kraja, Krojfova Barselona je na krcatom stadionu Kamp Nou dočekala Atletiko sa tri boda manje. Željni osvete za prethodna dva poraza, Katalonci su pred 90.000 gledalaca planirali da se te večeri izjednače sa Atletikom na čelu tabele i prestignu ga do kraja. Rezultat – opet 3:1 za Atletiko!

Kaminero je na početku meča napravio budalu od Nadala i izveo jedan od antologijskih poteza u španskom fudbalu pre asistencije za Roberta. Tačku na trku za titulu je stavio mladi Bjađini golom kroz noge Busketsu. U neku ruku, Antić je te večeri praktično okončao Krojfovu trenersku karijeru i na kraju te sezone je Holanđanin napustio Barselonu posle tri bolna poraza od Atletika. Nikad se više nije vratio trenerskom poslu…

Iako je Mijatovićeva Valensija kolo pre kraja prišla Atletiku na dva boda, niko nije sumnjao u konačni ishod. Simeone i Kiko su u poslednjem kolu dali golove karijera protiv Albasetea (2:0), Goran Milojević je poništio gol Peđe Mijatovića u Vigu (1:1) i Visente Kalderon je dočekao prviu titulu posle skoro 20 godina!

Momci koji su se godinu dana ranije borili za opstanak, sada su bilu na vrhu.

Molina, kojem su se mnogi smejali, osvojio je trofej „Zamora“ kao najbolji golman lige te sezone.

Santi koji je sa Albaseteom umalo ispao iz lige, sada je bio u idealnom timu Primere!

Dete kluba Roberto Solozabal je posle osam godina u Atletiku dočekao momenat karijere, a upravo njemu je Kiko posvetio gol za titulu jer je defanzivac gledao meč sa tribina zbog kartona.

Starosedelac Toni je na levom beku bio nezamenjiv i poput Solozabala je dostigao vrhunac karijere.

Desni bek Heli je, kao rođeni Katalonac, imao dečačaki san da zaigra u Barseloni,  uspeo je u tome, odirgao jedan meč i onda je oteran. Sada je dočekao da naplati račune.

Iskusna radilica Huan Viskaino je na najbolji mogući način uzvratio na neograničeno poverenje trenera Antića koji ga je otkrio još u Saragosi i kao talentovanog klinca ga lansirao iz B tima.

Dijego Čolo Simeone je odigrao sezonu karijere i sa 12 golova je čak bio drugi strelac tima. Maestralno je pratio Antićeve akcije kod prekida i utrčavao na prvu stativu.

Hose Luis Kaminero nikada pre i nikada posle nije tako igrao. Proglašen je španskim igračem sezone u Primeri. Neosporni majstor fudbala je uvek važio za lenštinu koja nikada nije pružila maksimum koji je mogla. Osim te sezone

Lubosav Penev je dao 22 gola u sezoni i svima pokazao da je pobedio opaku bolest, da nije gotov igrač i da se Valensija žestoko prevarila što mu nije ponudila novi ugovor.

Fransisko Narvaez Migel Načon ’Kiko’ je vratio veru u sebe posle dve sezone u kojima mu je samopouzdanje uništeno igrajući za tim koji se bori za opstanak. Davao je ključne golove i čak postao standardan špic reprezentacije.

Ipak, prva zvezda tog tima je bio trener – Radomir Antić.
„To slavlje nikad neću zaboraviti. Na ulicama je bilo oko milion ljudi koji su nas pozdravljali. U toj gomili sam opazio baku koja je imala oko 80 godina, sedela je u kolicima i plakala od sreće. U sebi sam pomislio: ’E zbog ovakvih stavri je fudbal divan’. Hesus Hil me te večeri iznenadio i krijući od mene doveo mog oca iz Srbije. Otac je bio jako ponosan, a ja jako srećan“.

Antićev Atletiko više nije ponovio takav uspeh. Srpski trener je tog leta tražio da mu dovedu mladog Brazilca Ronalda iz PSV Ajndhovena, ali je Barselona bila brža od Hesusa Hila. Umesto njega, doveli su mu Argentinca Huana Esnajdera sa kojim je već imao neuspešnu saradnju u Real Madridu i znao je o kakvom promašaju je reč. Upravo će Esnajder u revanšu promašiti penal protiv Ajaksa za prolaz u polufinale Lige šampiona. Ajaks je kasnije prošao na produžetke…

Šteta jer Atletiko je te sezone zaista delovao kao kadar da osvoji Ligu šampiona. U grupnoj fazi je golom Pantića pobedio Borusiju u Dortmundu i osvojio prvo mesto. A upravo će Borusija te sezone postati prvak Evrope i to joj je bio jedini poraz u takmičenju.

Sećanja na Antićeve zlatne godine u Atletiku ne blede, a na nove uspehe se čekalo dok je za trenerski posao stasao Radomirov nekadašnji đak Dijego Simeone. Poput nekadašnjeg učitelja, Čolo je u Atletiko vratio ubitačne kontranapade, fatalne prekide, granitnu odbranu. Možda mu danas za duplu krunu fali samo neki Pantić da bi postao Antić

Do tada, ostaje za vjek i vjekova zapisana priča o Antićevom velikom Atletiku i čuveni slogan: „Radomir, te quiero!“

Ostavite komentar

Najnovije objave

VLADIMIR PUTIN: Vukli su nas za nos, trebalo je ranije započeti dejstva u Ukrajini

Predsednik Rusije Vladimir Putin izjavio je da je jedino zbog čega bi moglo da se žali to što Rusija nije...

Još priča na sličnu temu