AMERI POČELI PUŠTATI INFORMACIJE PROTIV VUČIĆA: Evo kakva je njegova uloga u švercu oružja!

Obavezno pročitajte

Ima nekoliko godina kako se više ne pominju sa prvobitnim žarom “poslovi veka” koje je država sklapala sa firmama iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Već dugo, ugašena je i nada kod onih koji su poverovali da će iz partnerstva sa tom zemljom Srbija u roku od nekoliko godina postati vodeća sila u poljoprivredi, vazdušnom saobraćaju, razvoju nekretnina, trgovini oružjem i savremenim tehnologijama proizvodnje čipova.

Teško je reći i koliko je to koštalo zemlju, kakva je korist proistekla iz (ne)povoljnih kredita, ustupaka ili navodno zajedničkih investicija u kojima je državnu kesu drešila uglavnom Srbija, piše Danas.

- Advertisement -

Informacije o detaljima iz poslova sa UAE spadaju u državnu tajnu iako je reč o javnim finansijama koje ulažemo mi i privatnom kapitalu koji je sa druge strane.

Sve je krenulo nakon dogovora s početka 2013. sačinjenog u senci privatnih odaja šeika Muhameda Bin Zajeda u Dubaiu sa svega nekolicinom državnih zvaničnika Srbije koje je predvodio Aleksandar Vučić, tada prvi potpredsednik Vlade.

Ubrzo je sporazum dobio oznaku “međudržavni”, ratifikovala ga je Skupština svega dva meseca kasnije. Time su svi poslovi sa UAE izuzeti su iz pravnog sistema Srbije, podaci koji bi po svojoj prirodi morali da budu javni, dobili su status tajnih i jednostavno se ne objavljuju, a pitanja novinara institucije igniorišu.

Najistaknutiji domaći i strani pravni stručnjaci taj dokument ocenili su kao neustavan, a uz to je i za sve poslove sa firmama ili institucijama UAE omogućio privilegovan položaj, skriven od javnosti. Od tada pa u narednih godinu i po dana, Srbiju je zapljusnuo veliki talas najava i obećanja koja su se zgodno plasirala upravo pred izbore 2014. na kojima su naprednjaci osvojili pobedu.

Najpre je, kao potvrdu prijateljstva, poseta šeika Bin Zajeda Beogradu, predstavljena kao svojevrstan spektakl, rezultirala jednim “malim” minusom u državnoj kasi – kako se gostu iz Emirata dopao Kopaonik, vlast je odlučila da mu za 1,5 miliona evra proda hotel na toj planini koji je prethodno otkupila iz stečajne mase Jugobankle za 2,1 miliona evra.

Očekivalo se da će već naredne godine, kada je do temelja srušen, na tom mestu da nikne luksuzno rezidencijalno zdanje, ali je umesto toga, tek prošle godine završen hotel visoke klase, nakon spekulacija da se Bin Zajed povukao iz tog vlasništva. Obejktom kao operater upravlja ugostiteljski lanac Viceroy u partnerstvu sa domaćom investicionom kompanijom Kopaonik Property Investments i Rojal Grupom iz Emirata. Ko je stvarni vlasnik ne zna se.

Uspon i pad domaće aviokompanije

Gotovo paralelno, široko je najavljeno spasonosno rešenje za posustalu nacionalnu avio kompaniju Jat Evrejz. Etihad, osnovan sedam godina ranije i sa skromnim učešćem u aviosaobraćaju tog regiona želeo je da popravi svoju poziciju okupljanjem pod okrilje više malih evropskih kompanija.

Šema za Jat izgledala je ovako: kreditom od 40 miliona dolara Etihad je “platio ulaznicu” koju je kasnije konvertovao u svoj udeo od 49 odsto nove firme, Er Srbije. Država je za preostale udele odmah uplatila 90 miliona dolara, ali uz obavezu da namiri prethodne dugove Jata od 237,7 miliona dolara, kao i da u naredne tri godine obezbedi još 326 miliona kao pomoć za uspešan prodor nove kompanije na međunarodno tržište.

Menadžemt je imenovao Etihad a plaćala Vlada bez uticaja na odluke koje se donose. Danas, Etihad se praktično povukao, država je za dodatnih 100 miliona evra otkupila 31 odsto vlasništva, ali kompaniju opterećuju nepovoljni krediti uzeti od arapskog partnera, izgubljene tržišne pozicije i neizvesna sudbina.

U tom naletu poslova sa UAE, Srbija je sa firmom Al Ravafed potpisala sporazum kojim je osnovana zajednička kompanija koja je raspolagala sa više od 10.000 hektara vojvođanskih oranica.

Arapi su imali udeo od 80 odsto, a udeo države od 20 odsto trebalo je da obezbedi da se profit u istom procentu uplati Vojnoj ustanovi Morović u čijem je sastavu bilo elitno Titovo lovište i ergela Karađorđevo.

Na dobit se računalo jer je obaveza partnera bila da uloži 115 miliona evra u navodnjavanje parcela, ali niti su se kanali izgradili niti je ostvarena dobit.

Ugovor sa Al Ravafedom izazvao je gnev okolnih ratara koji su zemljište iz tog kompleksa ranije mogli da iznajmljuju za oko 450 evra po hektaru, dok je firmi iz Emirata ono ustupljeno po ceni od 250 evra.

I pored toga, u poslednje četiri godine Al Rafaved je u debelom minusu, samo prošle godine on je iznosio 63,9 miliona dinara, a 2019. bio je veći od 268 miliona dinara. Da li se profit, koji nije ostvaren, uplaćuje VU Morović ili je primenjen neki drugi oblik ulaganja, ne zna se jer odgovori na pitanja novinara ne stižu.

Afere i probijeni rokovi

Najgrandiozniji i najskuplji je izgradnja Beograda na vodi, koji prate brojne kritike stručnjaka, probijeni rokovi i afera “Savamala” kojom su potpuno suspendovane domaće institucije.

Način na koji je izbegnuto da se sankcioniše noćno rušenje kuća u tom naselju zbog potrebe stranog investitora, ljudi u fantomkama koji maltretirali građane i policija koja se oglušila o pozive u pomoć – početak su potpunog urušavanja države.

Uz to, buduća najviša zgrada u prestonici, „Kula Beograd“, koja niče poslednje tri godine na obali Save u „Beogradu na vodi“ je kao i ceo kompleks probila nekoliko rokova

Vučić ju je najpre najavio 2014, tvrdio je da će biti završena za dve i po godine, ali nije, kao što ni veliki tržni centar BW Galerija još uvek nije u potpunosti otvorila vrata kupcima iako je to trebalo da se desi pre dve godine.

Ali, još bolnija tema od “sitnih prekoračenja” je to što se nikakva računica ne dostavalja građanima – koliko je gradskog zemljišta praktično poklonjeno stranom investitoru, na koji je način strateški partner dobio 68 odsto vlasništva u zajedničkom preduzeću Belgrade Waterfon, koliko je koja strana uložila.

Priča o arapskim investicijama u Srbiji ne bi bila potpuna bez bajke o fabrici čipova i avionskih komponenti u kojoj je glavna junakinja kompanija Mubadala.

Najavljena je na početku saradnje, još oktobra 2013. kada je Vučić, tada još kao prvi potpredsednik Vlade, tvrdio da će “do polovine 2014. biti otvorena velika fabrika aviokomponenti u Pančevu, a u roku od dve godine i fabrika čipova u koju će biti uložne desetine miliona evra”.

Tvrdilo se i da će Mubadala prvo uložiti nekoliko stotina miliona dolara u izgradnju centra za istraživanje i razvoj, potom se čak najavljivalo ulaganje od četiri milijarde evra za fabriku čipova. Međutim, posle izbora euforija je malo splasnula, , da bi se potom priča potpuno zaustavila.

Manje vidljivi poslovi

Uz sve te poslove, saradnja sa Emiratima imala je još dva važna koloseka. Jedan su krediti koje je država uzela za spašavanje srpskih javnih finansija. Prvu milijardu Vučić je sa Bin Zajedom ugovorio početkom 2014. a domaćoj javnosti je to predstavljeno kao “kredit po najpovoljnijim uslovima koje je zemlja ikad dobila”.

Novac je uzet na period od 10 godina, nakon čega dospeva u celosti, dakle za tri godine, fiksna kamatna stopa je dva odsto i ona se plaća polugodišnje, što je rata od po 10 miliona dolara na svakih šest meseci.

Nova pozajmica, druga milijarda povučena je dve godine kasnije, ali su uslovi bili manje povoljni zbog čega je Vučić morao kritičare da nazove “nepismenima” jer “samo takvi kritikuju odluku o zajmu”, u šta je uračunao i neke članove Vlade.

Srbija se, uz to, zadužila i kod Fonda za vrazvoj Abu Dabija za oko 100 miliona evra koje je trebalo upotrebiti za izgradnju sistema navodnjavanja u 13 poljoprivrednih dobara. Međutim, projekti za taj posao nisu bili izrađeni, pa je privi novac povučen tek 2017.

I dok su pozajmice i partnerstva bili naša unutrašnja priča o saradnji sa arapskim institucijama i kompanijama, trgovina oružjem koja je započela još 2011. a razbuktala se dve godine kasnije, često je bila na meti međunarodne javnosti i medija.

Spekulisalo se i da su UAE uslovljavali investicije u Srbiji potpisivanjem ugovora o izvozu oružja, ali ima i obrnutih mišljenja, da je pravi obim transakcija sa oružjem bio zamaskiran drugim ulaganjima.

Činjenica je da su ugovori i o tim poslovima obavijeni velom tajne, a stručnjaci tvrde da je ta vrsta saradnje Srbije sa UAE loša za naš imidž jer je reč o partneru koji ulčestvuje u vojnim konfliktima u svom okruženju.

Tokom godina, česte su bile sumnje stranih medija da su upravo preko arapskog sveta srpska vojna oprema i oružje došli do tržišta za koje je vladala zabrana isporuka, čak i do ekstremističkih grupa.

Ostavite komentar

Najnovije objave

VLADIMIR PUTIN: Vukli su nas za nos, trebalo je ranije započeti dejstva u Ukrajini

Predsednik Rusije Vladimir Putin izjavio je da je jedino zbog čega bi moglo da se žali to što Rusija nije...

Još priča na sličnu temu